
Papirić koji stane na dlan, a zavisno od kvaliteta sadrži sve informacije potrebne za uspeh na kontrolnom/pismenom zadatku.
Izrada puškica počinje još u osnovnoj školi i napredujući kroz razrede i dalje školovanje usavršava se pisanje kao i prepisivanje sa istih.
Za nazovi štrebere, ona predstavlja teze po kojima treba da piše rad, ako uopšte u toku pismenog/kontrolnog skupe hrabrosti da pogledaju u nju.
Za ostale, puškica je jedini način za završavanje razreda.
Počev od osnovne pa do kraja srednje škole, puškice se razvijaju tako da postaju sve manje a sve više informacija sadrže.
Osnovna škola:
-Jesi li učio za kontrolni?
--Ma jok, pravio sam neke puškice...
Srednja škola:
-Jesi li pravio neke puškice?
--Naravno brate, kao i uvek...
Profesor, gledajući puškicu:
-Da si vreme utrošeno za pravljenje ove puškice utrošio na učenje, sigurno bi pošteno dobio 2. Pa ti na ovome imash prepisano pola sveske, svaka čast.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.