Posprdni nadimak za preterano ustondiranog lika nastao kao paralela sa činjenicom da saksija i po nekoliko godina ne bude pomerena sa istog mesta.
Nivo komunikacije sa istim sveden na nulu, njegovi pokreti maksimalno minimizirani, rad mozga značajno usporen. Imate utisak da se nalazite u istoj sobi sa biljkom, a ne sa živim čovekom. U određenom periodu čak i eventualno uzimanje klope ili odlazak do toaleta za njega izgledaju kao naučna fantastika. Živa duša, mrtvo telo. Nit' zbori, nit' mrmori. Vegetacija edišn.
Miki: "Da smotavle ja još jedan, šta kažete?"
Goksi: "Nemoj, bre, sinak, ljubim te, vidi kakav nam je Mare... napravićeš žardinjeru od njega!"
Šečeru, ja sam za to da svako ima svoju (minimum jednu) saksiju lolo
Иам једну саксију код куће, срећа па је бураз оплодијо, па сад не замерам што је так'а...лоло ++