Prijava
  1.    

    Saranuša

    Naziv za za rakiju sumnjivog porijekla i kvalitata. Naziv je dobila po dva osnova:
    1. U mom gradiću se donedavno kada bi neko umro i kada bi se išlo da se izjavi saučešće porodici preminulog postojao običaj da se kao znak solidarnosti i pomoći porodici nosila boca žestine. Zanimljiva priča, umre čeljade i potom min. 60% grada ide u podrume pića, uzimaju litar rakije(loze), nose na sahranu, prođe sahrana i onda ista porodica tu istu rakiju vraća u diskont koji je otkupljuje po dosta manjoj cijeni, i tako u krug, dugi niz godina, jedna te ista boca obiđe ko zna koliko ožalošćenih porodica. Čudan običaj biješe ali Ciceron odavno reče "O tempora o mores". Sve u svemu najjeftina brlja što se može kupiti, ali asocijacija jasna.
    2. Osjećaj koji osjetiš kada se napiješ dotične radže. Kao da si bio zakopan 10 dana, pa te onda na prepad otkopali. U principu ko nije okusio teško mu je opisati, ko jeste zna o čemu pričam. Mamurluk klasa za sebe, a o svinjarijama koje si napravio pod uticajem iste mučno je pričati i poslije godinu dana. Sramota za pamćenje pri izlasku iz sobe u dnevni, nosi te samo misao da pobjegneš na selo 10-ak dana i da te niko ne gleda, valjda će neka druga budala sličnu glupost napraviti pa će tvoja malenkost pasti u drugi plan. Moguće, ali TEŠKO!

    Polako, korak za korakom, ja i ortak umjesto u grad na kafu zaputili se na saučešće. Šta ćeš, umrla drugova baba, pokoj joj duši, mora se... Sve idem i kontam kako je nekako bilo ljepše kada se boca rakije nosila, sad glavonje u gradu donijele odluku da se nosi samo lova kao pomoć porodici, kažu praktičnije, estetiku ko je*e. Onako nekako sam se sav osjećao važan i velik, flašu u ruku pa ko ljudina neka iz priča starih, a ne ovako sa petakom u džepu (jebeni student, već mi fali za večerašnju pjansku). Što je najgore nije papirna novčanica već gvozdenjak, ali ja u kovertu sa njim pa neće niko skontati. Ulaziš, nekako ti nije svejedno, ipak je žalost, a ortak klasičan obješenjak, će budala nešto provaliti pa te ukopati za vijek vijekova. Red se skupio, polako prilaziš kutiji za priloge, ispred tebe lokalni đikoš prilazi kutiji i u ubaciva petaka prehodno opisanog(mrzilo ga koverat kupiti). Čujem ortakov dah na uhu, već me jeza prolazi
    -Brate kao u slot...
    Oči hoće da iskoče, a suze krenuše na oči, ujedoh se za usnu da ne bih puknuo od smijeha, mislim se u sebi "slomit ću ti glavu za ovo". Prilazim ožalošćenima, sve sa suzama u očima, gledaju me ljudi, pa zaboga čak ni oni ne plaču, staro čeljade, dugo bolovala, nije umrla nego se rodila, a ja na ivici suza, zamalo oni ne krenuše mene da tješe.

    Ulazim u lokal, gostuje neki mega pjevač. Društvo već čeka.
    -Braćo, šta se pije večeras, priupitah
    -Evo neka Micina loza, vele nije loša a jeftina
    -Ajd živjeli...
    ... Budim se, uhhh, kakav osjećaj, nanajedbiv, glava puca a mišići bole kao da si bio pod jarmom i vukao ralo čitav dan, tuga. Uhhhh, da l' sam sanjao? Dolaze kroz maglu stvari sinoć počinjene u glavu. Zemljo otvori se... Da li je moguće da sam uhvatio za dupe najbolju drugaricu, pitao 5 cura da se udaju za mene(od čega je jedna zaljubljena u mene, a ostale imaju ozbiljne veze sa mojim poznanicima), da sam pjevao isped zgrade u napola go u 5 sati ujutru. Uzimam mob., da okrenem druga, vidim da sam skršio čitam kredit, strah me i ući u poruke i pozive. Ustajem, noge klecaju, ulazim u hodnik da uzmem fiksni, stari izlazi iz toaleta i prolazi pored mene kao pored turskog groblja, a pogled...
    Zovem Milančeta, čovjek je relevantan, ne pije pa će mi najbolje objasniti situaciju. Zvoni, javlja se, Krećem odmah da mu se jadam
    -Brate šta načinjeh sinoć
    On se pravi malo lud
    -Pa šta načinje nesrećo?
    Ja polako pa po sjećanju sve mu ispričah, kao da on ne zna.
    -Jebeš to stari, veli on, fali tebi žestoko filma, sad ću doći do tebe da ti pričam kakve si još jade napravio, ne mogu preko fona.
    Meni dođe laka snaga, nije mi dobro, majko moja rođena zar sam toliki idiot?
    -Jebala vas ona saranuša! Što ne pijete nešto normalno!, već počinje da viče.
    Prolazi mi kroz glavu hiljadu misli, a sa usta nehotično izletje
    -NIKAD VIŠE NEĆU PITI!
    -AHAHAHAHAHAHAHA, začu se sa druge strane telefona.