
šatrovački govor je žargon u srpskom, hrvatskom, bošnjačkom i makedonskom jeziku. Rasprostranjenost šatrovačkog u regionima primene srpsko-hrvatskog-bosanskog jezičkog prostora je neravnomerna. Najviše se koristi u većim urbanim centrima - Beogradu, Sarajevu i Zagrebu - zatim manjim gradovima Srbije i Bosne i Hercegovine, Slavoniji i Istri. Šatrovačkog gotovo da nema u Zagorju i Crnoj Gori. Široko je rasprostranjen i u svakodnevnoj upotrebi u neformalnom govoru, pogotovu među mladim ljudima, ali i među onima koji žele da "ostanu mladi". Ime "šatrovački" dolazi od romskog "šatra" što je dakle u početku označavalo romske reči koje su ušle u srpskohrvatski jezik.
# kežva - žvake
# mojne! - nemoj
# tebra - brate
# ganci - cigan
# ljakse - seljak
# zipa - pazi
# tenkre - kreten
# Tarmi Rićmi - Mitar Mirić (turbo-folk pevač)
# vugla - glava
# vutra - trava
# vopi - pivo
# vozdra - zdravo
# konza - zakon
# dbalfu - fudbal
# vuspra - sprava
# Šone - Neša
# Šomi - Miša ili Mišo (muško ime ili nadimak)
# Kiza - Zoki (nadimak muškog imena Zoran)
# Ćofi - Fića (nadimak muškog imena Filip)
# Rema - Mare (nadimak muškog imena Marko)
# Fiste - Stefi (nadimak muškog imena Stefan)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Haha... Googlaš, googlaš. :)
pa malo valja se