Kao što frižider marke "Gorenje" ima upustvo za upotrebu, tako i kvazi-humorističke serije imaju snimljeni smijeh publike u pozadini, kako bi gledateljstvo znalo kako, u kojim trenucima i sa kojim intenzitetom treba da se smije kvazi skečevima.
Glavnom liku (koji je inače stidljiv) u posjetu je došla komšinica u koju je toliko zaljubljen da bi zbog iste ušao u mečkin brlog (i to dok vlasnica unutra glođe ostatke srneće divljači) i na zidu napisao: "komšinice, I love you!"
Par minuta razgovora koji se sveo na njegovo zamuckivanje i njeno smješkanje i mlataranje trepavicama, prekida zvuk vode koja vri.- Brzo se vraćam!
Nakon što je trapavko ispreturao sve što mu se našlo na putu od trosjeda do kuhinje (kinesku vazu iz Dinastije Ming, stolnu lampu, sobno biciklo, trokrilni ormar i komplet alata "sam svoj majstor" koji je ostavio na kuhinjski sto) i konačno napravio kafu, umjesto da stavi šećer, u istu stavi so. Jedva to sve nekako donese u primaću sobu, pa služi komšinicu.
Dotična elegantno podiže šoljicu sa poslužavnika i prinosi je ustima.
Komšinica srkne kafu, pa, kao opržena, sadržaj prsne po sobi:
- Aaaaaa! Šta je ovo?! Posoljena kafa!
Dok se gospodja snebiva a na čelu trapavka se roje grašci znoja, dotle u pozadini ide snimljeni smijeh publike, koji objašnjava gledaocima pored malih ekrana da je u pitanju smiješna situacija i da se i oni trebaju smijati.
