
Poza koju zauzmeš kad uđeš u nečije dvorište ne znajući da ima psa. Telo se ukruti, noge se odseku, a kroz celo telo proleti hladni talas.
KOMŠIJA KOMŠIJAAAA
-Šta je bilo, šta se dereš?
Sklanjaj ovu džukelu!
-Reks! Miran!
Jbm ti život, kad se sad nisam upišao!
-Dobro je da si stao! Da si krenuo da bežiš, svašta bi bilo....
Ma kako da bežim, odsekao sam se živ! Sreća pa sam se sav ukrutio, uhvatio stav mirno, inače bi izletelo u gaće! Daj komšo onu tvoju brlju, malo da se povratim...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Lepo oslikano +++