1. Pronaći osobu kojoj je potrebna pomoć
2. Dati joj savjet
3. Sačekati njen odgovor a zatim otići i nikad je više ne sresti
To je modus operandi jednog prosječnog stelt mudraca... ili možda bolje reći osoba koje se nalaze u "stelt mudrac" modu, obzirom da sumnjam da su plaćene za posjedovanje altruističkog stava prema potpunim neznancima.
Upravo zbog gore navedenog, stelt mudrac nije osoba koju možete prepoznati na ulici, u kafani ili na autobuskoj stanici, tj. apsolutno je nemoguće odrediti profil dotične, pa je jedini način da je otkrijete, da ona prvo otkrije vas.
Možda ovo zvuči pomalo razočaravajuće ali upravo to doprinosi spontanosti susreta sa pripadnicima ove sorte, pa samim tim i upečatljivosti istih.
Elem, ukoliko vas mudrac odluči kontaktirati, on će se uglavnom pojaviti negdje iz mase, prići često i bez pozdrava, dati svoj savjet i neposredno po izvršenju svoje dužnosti nestati ostavljajući vas da razmišljate o onome što je upravo rekao.
Njemu nije bitna vaša reakcija. Njemu nije bitno da li ćete mu se zahvaliti na savjetu i lijepo ga pozdraviti ili ga poslati tamo o'kle je izašao. Nije mu bitno da li ćete vi njegov savjet prihvatiti ili ne.
Bitno je samo da je on prenio svoje upozorenje i da sada može mirne duše nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima.
Altruista i slučajni mazohista... Jebi ga, valjda to dvoje ide zajedno.
A što se tiče njihovih savjeta... Pa oni se uglavnom odbacuje uz kraći unutrašnji monolog u kojem sebe ubjeđujemo da se radi o samo još jednoj besposlenoj budali (što naravno može biti slučaj).
To ne treba da čudi obzirom da oni mogu varirati od onih tipa "nemoj da sjediš na ladnom betonu," preko "jebi dok je vruće" pa do onih koji mogu promijeniti život iz korijena iako u datom trenutku ne djeluju tako, pa se odbacuju onako, kao listić za tombolu koji nije prošao iako rasna voditeljka čije dupe odmjeravaju članovi komisije smješteni iza nje, upravo priča kako se svi nedobitni tiketi mogu poslati i učestvovati u nagradnom izvlačenju koje vam može donijeti bolja kola i od tetka iz Njemačke...
Ali koga boli kurac za to?! Bitno je ono što je sigurno, a sigurno je da nijeste dobili ništa... i da vjerovatno nećete dobiti ništa i ako pošaljete taj listić...
-Stani... Vjerovatno?!
-Mhm. Možda ste ipak trebali skrenuti lijevo kod Albukerkija... Možda još nije kasno.
- Tamo sam za pet minuta, znači. E'o sad sjedam u kola, ajde. (spušta slušalicu)
- Uh... Ne brže od života.
- Recite, nijesam vas čuo.
- Samo rekoh da ne žurite. Bolje pet minuta kasnije nego nikad.
- Khm... khm... ma važi. Čuo sam to od babe dovoljno puta.
- Ah... Šteta što je ne slušate češće.
- Ke ke ke, važi đede. Mogli bi i Vi s tom rakijom malo lakše.
- A ovo. Ja sam počeo kad sam shvatio šta sam radio u tvojim godinama.
- Fratelo, trebao si ranije da si mene pita što. Arivederči mudrače! (pali kola)
- Aj i tebi isto... I čuvaj se.(40 godina kasnije)
- Stižem za 2 minuta, samo da nađem karticu za sajbermobil.
- Pazite se đeco. Ludo se vozi danas.
- Mojne ljubomorišeš matori. Provozaću i tebe kasnije.
- Nešto slično sam i ja jednom rekao...
- Ma važi. Arivederči i ugradi bioničke proteze. Za ta električna kolica nema djelova već 20 godina.
