Kada se plase da se njihovo "umetnicko delo" nece bas primiti kod sirih narodnih masa, autori ne prezaju od toga da pesmu odrade u pola-pola fazonu, pola na nekom mega-giga jeziku (engleski, francuski, spanski), a drugu polovinu na seljackom, maternjem. Ako to ne urade, onda moraju imati, makar u refrenu ako nista drugo, 3+ stranih reci.
To je tako urbano...
