1. Najčešća vrsta razgovora kod omladine, a posebno onih koji su odrasli 90tih godina na brdovitom Balkanu. U nedostatku obdaništa, igraonica, škole kao odgojne institucije, omladina jednostavno nema mogućnost razvijanja intelektualne diskusije, pa pribjegava šupljoj priči ili šupljaku.
2. Razgovor koji u većini slučajeva opušta sudionike, a glavne osobine razgovora su: mozak na paši, ženske sise, navijačke teme i lovačke priče. Ovaj tip razgovora je razvijen na izletima, na velikom odmoru i uz jutarnju kaficu u lokalnom kafiću u koji izlazimo svaki dan.
3. Prvi maj. Posebna kategorija samog razgovora, svi znate o čemu pričam. Janje/prase se peče, klipače se piju, fudbal stoji pored stola i čeka da se gozba završi. U međuvremenu se razvija paradoksalno dubokoumni razgovor kako je težak život, kako se nema para i kako se puno radi.
Sve u svemu, pive, roštilja i šuplje priče nikad dosta. :)
A: Jesi li vidio one sise?
B: Joj, kakva dojka, pojeo bi je svu odma.
A: Ma nebi je pojeo, već bi grickao pomalo.
* utom dolazi lik C *
C: Jooooj vimena u one starke, jeste vidjeli?
A: Kako zvoni samoo....itd.
