Prijava
  1.    

    Svaki pokojnik nam je kao rod

    Osobina i jedna od ružnijih crta našeg mentaliteta, koja se ogleda u idiotskom veličanju nekog pokojnika, slavne ličnosti od strane jedne grupacije ljudi, do potpunog pljuvanja i omalovažavanja od strane druge grupacije.
    Suština je u tome na naš čovek nema blagu predstavu o tome šta znači reč umerenost.
    Da stvar bude bolja, ti ljudi sami sebi upadaju u usta, zavisno od toga koga favorizuju od preminulih selebritija.
    Naša posla...

    Dan smrti nevoljenog selebritija

    "jebeš Ejmi, udarala se po veni, nosu, davala mu ga po flaši, ubila je šljivka, ko je jebe, dosta joj je što je ovoliko živela, ionako je preterala, bla bla bla..."

    Ali zato, dan smrti voljenog selebritija, iako je uglavnom potpuno paradoksalno tu osobu uopšte nazvati slavnom, jer je npr raspali metalac, koji je u životu prodao mozda 15 soma diskova i koji je svirao neki užas bez ikakvog smisla "jer je tako troo da zvuči", onda bude varijanta "eeee, RIP legendo, jeste da si šljokao kao som, tekstovi su ti bili o silovanju devica i o andjelima kojima krvare oči jer su pičke, jeste da si imao čir mesto face i bio debela stoka koje je ležala tvorza tri puta zbog nasilja, istina je i da ti je muzika zvučala kao živ kurac, ali to je thrash (npr), to je kec, to je duh, ali gde nam te Bog uze prerano, legeeendoooo..."

    Naravno, ista se stvar dogadja i ako stavimo u primer fanove Amy Winehouse.