Prijava
  1.    

    Svakome svoj prdež miriše

    Dvostruki aršini i pristrasnost na delu. Kad je tuđe, to je katastrofa, ali kad je naše u pitanju - e, to je nešto drugo i nije tako strašno, te nema potrebe za preterivanjem.

    - Komšo, skreni pažnju tvom detetu, molim te. Mnogo urla kad izađu da se igraju na ulici, ne mož' se dremne.
    - Važi, nego vidi ti šta ćeš sa tvojim, juče frljnuo kamen i zviznuo mi šajbnu, naprsla.
    - Dobro, bre, komšo, pa živo dete, zaigralo se. Ti odma' dižeš dževu, da vidim... Ih, pa nije ni strašno.
    - Aha. A i gume mi ispustio. Video sam da je on, zatek'o sam ga. Još me i opsovao.
    - Uh, kakav si ti čovek, pa pusti decu da se igraju. Živahni su, šta misliš kakvi smo mi bili. 'Ajde ne drami, čas će to da popraviš. Bar nije pravio nikakvu buku.