Hvataće se jednom za glavu. Iskijaće im na nos sve što su uzeli, oteli, sve što su ukrali i sebi sagradili, iskijaće im stanovi, vile i bazeni. Ako je išta čovječno ostalo u njima, proradiće savjest sto su nečiji život unistili i snove uskratili, što su nečija djeca gladna i bosa ostala. Iskijaće im na nos svaka skupa večera, svako putovanje, svaki skupa narukvica i dobro auto, svaki komad markirane odjeće. Zaboljeće ih svaka suza i svaka nedaća koju su drugom ostavili, svaka hladna prostorija koju mali čovjek nije mogao da zagrije i svaki prazni sto koji mala zena nije mogla da popuni. Osjetiće bol koja se odavno uhvatila kao paučina po uglovima naših uspomena.
Ostaće ovo možda samo kao želja da pravda postoji i da smo isti. Želja, jer se u stvarnosti godinama ništa ne mijenja.
Ja sam mali covjek koji je zaboravio da je mali.
