Romsko muško ime
- Svemire, dodži kući da ručaš večeru, će ti se 'olade vrišle!
(Scena iz realnog života!)
Svemir - to je nešto zapakovano u ništa!
Ogroman prostor oko nas i naše loptaste naseobine koji nas uči tome koliko smo mali. I kako mu bivamo sve bliži, sve smo više svjesni te istine. Popnem se na vrh svog solitera, i dok vjetar udiše život mom šalu gledam dolje, u ljude, kako hodaju, trče, dišu i žive, svaki sa svojom pričom, stižem do njih milimetarskim pomakom zenice oka, shvatajući koliko su nebitni sa ove visine. Ili kada helikopterom krstarim visoko iznad krovova, lišen ograničenosti asfalta, ivičnjaka, semafora i pješaka, nipodništavajući male ljudske zakone, kao što je saobraćajni, sva glava mi se pretvori u misao o tome koliko su naši sistemi i pravilnici majušni, mikrobni, sa ove tačke gledišta visoko među oblacima... Zatim taj slučaj turističkog puta u svemir, ravno u centar zbivanja, među zvijezde. Zemlja je izgledala kao sve manja lopta, dok nije postala tačka, ne značajnija od ostalih udaljenih oblika postojanja. Kasnije sam izgubio pojam o njenom položaju, sve su mi odavde bile iste...
Po povratku iz svemira, ponovo sam se popeo na vrh jednog od svojih solitera, i popišao se po sirotinji.
Praznoglav tip, pun crnih rupa u sećanju.
I
- Gde si brate, jesi spremam za fudbal?
- Kakav fudbal?
- Pa... Sinoć smo se sa Džonijem dogovorili da igramo, da izbacimo alkohol.
- Da ga nisi sad pomenuo ne bi ni znao da smo ga sreli.
- E, Svemire...II
- Gde ste momci, kako ste?
- Evo... Šetamo malo, dobro je.
- Zdravo, zdravo. Je l', ko je to?
- Kakav si Svemir, igrao čovek sa nama basket celo leto.
- A, da... Onomad... Znam.
- Znaš ti moj...
Jedino mesto gde englezi jos nisu posadili travu ili popili caj u pet.
Nema pocetak , nema kraj , pa ti probaj da ga shvatis i razumes u potpunosti.
svemir je idilcno mjesto gdje se zivot ne odvija
Osakaćena konstrukcija ruskog i srpskog ličnog muškog imena - Svetomir, kojom se, iz ne baš utvrđenih i logičnih razloga, naziva kosmos ili vasiona, odnosno univerzum...
Sve nastalo iz nicega.
Iako beskonacan, siri se i dalje u beskonacnost.
Sastavljen od praznog prostora i materije koja je uglavnom prazan prostor.
Protkan silama, gravitacijom, energijom koje se sastoje iz nicega.
Ispunjen vremenom i prostorom koji su relativni.
Itd...itd....
