U pekarama svako pecivo na koje se nije primila buđ. Šampioni među njima čak imaju i meru za određenu količinu buđi do koje neko pecivo smatraju svežim.
Pekara u Užicu
Ja: Jel svež burek?
Pekarka: Jeste, jeste DANAS smo ga ispekli
Pekara 1 na Voždovcu
Ja: Jel ima neshto sveže?
Pekarka: Kako da ne komšija , evo rol viršle recimo
Ja:Kupujem rol viršlu. Posle prvog zalogaja dolazim do užasnog saznanja da sisate pekarke lažu! Viršlu koja izgleda kao da je 3 dana stajala na suncu dok su je rakuni i hijene naizmenično čerečili bacam u kantu dok proklinjem pekarske tajkune.
Pekara 2 na Voždovcu
Ja: Jel ima nešto sveže komšo?
Komša (iskereni) pekar : Znash kako, žužu-u malopre upalih sveću za četres dana, Bog da mu dušu prosti, pogačice su na samrti a paštete sa sirom boluju od tuge jer smo malopre morali đevreke da bacimo. Idi bre lepo u Stepin vajat dole i pojedi nešto ko čovek.
Ja:A i to što kažeš. Ae zdravo.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.