Prijava
  1.    

    Tanka linija od uzvišene umetnosti do ludačke košulje

    Uzaludni su pokušaji da se dopre do biti pojedinih umetničkih ingenioznih koncepata modernog stvaralaštva. Naime, javlja se izopačenost preko koje masovno kvazi umetnici žele da pokažu doslovnu sliku najgoreg frustrirajućeg- sadističkog- mazohističkog šljama ljudskog postojanja.

    Reč je konkretno o suicidnim umetnicima koji se verovatno oslanjaju na istočnjačke meditacije i stoicizam u želji da dokažu da je umetnost sedeti deset dana na stolici dok te šibaju bejzbol palicom po čitavom telu ili seku makazama, noževima i sličnim oštrim predmetima. Postavlja se pitanje da li su ti umetnici zaista normalni, jesu li napaćeni?! Hipotetički gledano verovatno su ih previše zlostavljali roditelji ili društvo dok su bili deca pa su na vreme upoznati koliko je sve sranje i jednostavno žele da iznesu kako ta bol izgleda. Ne mogu preneti te situacije, ali mogu se spaliti benzinom i dokazati da je to prava umetnost.
    Ako se pokuša shvatiti zašto neko visi na plafonu mesec dana i maže svoje telo raznim bojama dok mu drvo ulazi u bulju, kao palamar u Turskom kazamatu, došlo bi se do zaključka da tu nešto fali čitavom procesu stvaranja umetničkog dela zajedno sa umetnikom.

    Dok psihijatri plaču za ovakvim slučajevima oni su zaštićeni kao nosorozi i sve rade zbog čiste, istinske ljudske inspiracije, a mi smo sve više izopačeni i malograđani, pošto ne razumemo.

    - Večeras samo za vas umetnički performans decenije, veliki umetnik Doktor Faustus sedi na električnoj stolici pod konstantnim naponom dok vi bacate mašti na volju: sečenje, paljenje, udaranje tupim predmetima, sranje usta i mokrenje po njemu, sve na jednom mestu.
    A: Čekajte ne mogu da ga udaram do smrti?
    B: Ne gospodine to ne dolazi u obzir.
    A: Pa čemu ova ludost?! Pogine zbog umetnosti i ima da bude najsrećniji na svetu.