Priče koje su uglavnom nastale konzumiranjem određene količine alkohola.Obično počnu između 3-4 ujutru.Dolaze sasvim spontano i niotkud u onim trenutcima kada već ne možemo više da pijemo ili kada nam nestaje pića.Mesta u kojima nestaju te priče su uglavnom mirnije varijante,ali mogu to i biti objekti u kojima se jede posle grada.Uglavnom se priča o životu,nekim starim ljubavima. Otvori se duša. Priča se o onome o čemu trezan ni rođenom bratu ni u ludulu ne bi to rekao. Ali,postoje i one druge vrste priča o kojima osoba odjednom dobije hrabrost,da je jača od celog sveta,i da se nikoga ne plaši
Vikendica,sede tri druga,i priča teče ovako nekako: "
Brate,sećaš li se ti one moje Milice? Ja sam je baš volio.Slao joj cveće nekoliko puta.I šta ćeš!? Mlad,lud! Pokušam da kresnem njenu najbolju drugaricu.Međutim,izvisim i kod jedne i kod druge.Makar da je ona njena drugarica bila nešto,Nego,eto,budala! Brate,pet godina je prošlo od toga.Još me moja duša boli zbog nje....."Restoran na benzinskoj pumpi na kojoj se jede posle grada:
"Brate ja sam lud.Ne znaju oni još s kim imaju posla.Sutra ću da jebem mamu,onom komšiji Miloradu što je ušao pola metra u moj plac.Moji to znaju! Ćute ! Neće ljudi da se svađaju.Ima sutra da odem da mu rukama izvalim onu ogradu što je sazidao.Majmun jedan glupi..."