Koja god bajka bila, najmlađi će jebati.
Sveto trojstvo raznih bajki i pripovijetki. Tri čkodea, najstariji, srednji i mlađi, postali su predmet stereotipa u svjetskoj književnosti. Stariji, mamin i tatin sin, vozi dobra kola, ima naj pičke, ali obavezno i najgluplji, najpohlepniji, naivan. Uvijek nešto zasere. Il' se prvi pukne u venu, il' se propije, il' se oda nekom sličnom poroku. Tu naravno najebe. Srednji brat je balansero, koji na kraju pređe na tamnu stranu. Ugleda se na starijeg brata, jer jebeš ga, tako su ga učili dok je bio nackli. I on se proprije, postane pajdoman, trandža, pedofil, i naravno najebe. Na kraju, najmlađi. Bez roditeljske ljubavi, uvijek najmanji, najslabiji, niko ga ne jebe ni 2%. Stalno je u sjenci braće. Al kace njih dvojica odaju bludu i razvratu, na scenu stupa on, da ovaj napaćeni svijet nauči kako biti primjeran čovjek. Što je malo smorilo, bilo bi kul da ponekad zamijene uloge.
- ...I tu se stariji brat prevari i pojeba ovcu.
...
- ...Te se tu i mlađi brat, posle puno razmišljanja prevari, pa i on pojeba ovcu.
...
- ...Najmlađi brat, shvativši da je to bolesno i krajnje zoofilski, spasi malu ovcu i ponese je u azil. Ovca mu je bila zahvalna do kraja života.
