
Ono sto nam govore celo detinjstvo, a sustina nam postane jasna tek kada se nakon zavrsetka fakulteta prijavimo na biro.
Nešto što su stariji ljudi govorili mladima u drugoj polovini dvadesetog veka u nadi da će, kada im potomci završe škole i fakultete, izbeći fizički rad kakav su oni radili, samo što se nisu nadali da će doći ovakvo vreme.
- Ćale, sećaš li se , kako si mi pre govorio "Uči sine da ne bi radio".
-Sećam se sine, naravno da se sećam.
-E pa želja ti se ispunila.
-Kako sine?
-Pa učio sam i završio sam fakultet, i sada ne radim, jer nema posla tata!
Ova rečenica i dalje izlazi iz usta neupućenih i neukih roditelja koji su se u tvojim godinama zajebavali sve da pršti, a tebi uvaljuju priču kako treba da sediš i stičeš dioptriju da bi te komšije i šira rodbina cenili kad budeš u njihovim godinama, odnosno kad ti se više ne bude diz’o ili... kako to već ide kod onog drugog pola.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.