Prijava
  1.    

    Upotreba prvog lica množine pri postavljanju retoričkog pitanja nasumičnom singularnom sagovorniku

    Najpre pročitajte, pa mi onda dirajte ženskog roditelja.

    Elem, iza gornjeg – usudiću se da priznam – malčice i „rogobatnog“ naslova, krije se, zapravo, jedna od najjednostavnijih i u svakodnevnom životu prosečnog „korisnika“ s ovih prostora najučestlijih retorskih tehnika...ukoliko, razume se, iz „menija“ izuzmemo psovke i kletve koje i inače čine najmasovniji sastav istog. Začinjena, za nas Srbe, već tradicionalno DOVOLJNO OBILNOM količinom cinizma i sagovorniku od prekoputa servirana sa više nego preslanim prilogom od lažne intimnosti, pomenuta stilska figura „ne zahteva aktivno učešće mozga svog juzera“ te stoga svoju upotrebnu vrednost nalazi u svim – da, dobro ste čuli – SVIM aspektima života poznatim jednom osuđeniku na isti. Bilo da je u pitanju najobičnije pozdravljanje, oslovljavanje ili, najčešće, podjebavanje rendom osobe u aproksimativnoj blizini samog sebe, konstrukcija iz naslova nudi rutinu koja nam ionako fali u današnjem prebrzom svetu. Srdačan.

    1) Ortačko podjebavanje

    - Ooo, ko je to ustao iz kreveta u 5 sati popodne! Malo SMO više popili sinoć, a?
    - Odjebi, bre, smaraču jedan, dovoljno mi što me Sunce šiba po faci...

    ---------------------------------------------------------------------------------------------------

    2) Izdrkavanje na podređenu osobu

    - Opet KASNIMO na posao, Joviću?!
    - Joj, šefe, izvinite, zapalio mi se auto na pola puta, još me zeza onaj hladnj...
    - Pa, što ne KUPIMO novi auto, Joviću? Bolji auto, Joviću?! Onda sigurno više ne bismo kasnili!
    - ZATO ŠTO IMAMO NIKAKVU PLATU, PIZDA TI MATERINA ONA PRIVATNIČKA I ROBOVLASNČKA!!!

    --------------------------------------------------------------------------------------------------

    3) Sarkazam akademske provinijencije

    - ...i tako mi danas imamo Zakone.
    - Uh...Kolega, to ni iz izbilza nije bio odgovor na pitanje koje sam Vam postavio. Hoćemo mi malo to da PONOVIMO pa da se vidimo u nekom tamo sledećem roku, a?
    - Pa, ne znam kako Vi, profesore, al’ ja ako sad fulam, jedini rok koji ću videti biće onaj “vojni”, ako me razumete...

    -------------------------------------------------------------------------------------------------

    4) Poslovna predusretljivost

    - Ime?
    - &%$#$%...
    - Prezime?
    - &%$#...
    - Znaš zašto si uhapšen? Je li, bre?! Čuješ ti šta te pitam?!
    - &%$#$%...
    - Malo PIJEMO, malo ženu BIJEMO, a?
    - #$%&
    !
    - A sad i PSUJEMO!? E, pa nećemo tako, moj Srbine! Strahinja, Kovinac! Odvedite gospodina u obilazak “ovalne sobe”, xexexe...
    - Ovaj, šefe...Da ga vodimo GDE??
    - Jesmo mi to glupi il’ se samo pravimo?! Aman - idite i ispomerajte mu bubrege malo, šta stojite tu k’o da ne znate proceduru, majka mu stara!?!?

    --------------------------------------------------------------------------------------------------

    5) Etika

    - Kako SMO danas, gospođo Hadžizdravković?
    - Gospodine doktore, man'te se izlizane retorike, molim Vas, ja sam samo došla po novi recept...

    --------------------------------------------------------------------------------------------------

    6) Profesionalna deformacija

    - Kako ĆEMO, momak? Je l’ isto k’o prošlog puta?
    - Zapravo, ja sam prvi put ovd...
    - Kako ćale, keva? Je l’ ti se porodila sestra? Koja ti ono beše godina na faksu?’Sam ti prič’o ja ikad o mom pokušaju studiranja? Karaš nešto ovih dana?...

    Frizeri – jebeno neprikosnoveni vladari retorike.