Prijava
  1.    

    Zadnji trzaji

    Period u žena izmeću materinstva i bakutanerstva.
    Vakuum u kome je zrela gospođa prepuštena sama sebi. Deci više nije potrebna, unučića ni na vidiku, roditelji poumirali, a mužu nije nimalo zanimljiva, ako je ovaj još uvek nije zamenio za neku mlađu.
    Psihički pad uzrokovan spoznajom da niko više ne zavisi od nje, potpomognut biološkim satom koji njeno telo baca u treći nokdaun, bez nade da će se ono i ovaj put, zadnjim trzajima, ipak, pridići.
    ...8, 9, 10!
    Meč se prekida tehničkim nokautom.

    Sigurnim hodom je ušla u dobro popunjeni klub i sela za mali sto. Snop svetla je padao na sveže ofarbanu, plavu kosu. Osenčeno lice je otkrivalo pažnju pri šminkanju: pudera je bilo dosta, ali je bio ravnomerno raspoređen, usne precizno iscrtane, pa premazane jarko crvenim karminom, diskretno rumenilo. Duge trepavice su treptale zanosno u trenutku kada je naručivala svoj prvi koktel.

    Ipak, osećaj nelagode je ponovo ispuni kada je pogledala sastav prisutnih. Znala je da je daleko najstarija ovde. Pesme su se ređale, i začudo, nijednu nije znala. A kako i bi, kada je zadnji album kupila još dok su kasete bile aktuelne. Bi joj krivo što nijedna drugarica ne htede da izađe sa njom, pravdajući se porodičnim obavezama. Drolje! O svakoj je znala po neku pikanteriju, i svaka od njih je varala muža u nekoliko navrata. Ali one su sačuvale brak, a ona?

    Posle drugog pića morala je do toaleta i tada se već mogla videti sva raskoš njenog zrelog tela. Bež komplet sa strukiranim sakoom joj lepo stajao. Suknja do kolena je sakrila sve strije, ali je ocrtavala zastareli tip donjeg veša, jer se dotična nikako nije dobro osećala u tangama. U prolazu je bacila par iskusnih pogleda za muške stolove, dajući do znanja da je večeras slobodna i pohotna. Vratila se za svoj sto osvežena i pouzdana, naručila novu turu i zanosno provukla prste kroz kosu.
    Sada primeti da joj je par svetlih dlaka ostalo u šaci, jedna od njih je bila seda. Brzo izvrnu koktel i naruči sledeći, jer niko od kavaljera još uvek nije zvao piće za njen sto. Kavaljera? Pa takvi ne postoji još od sedamdeset devete, o čemu ona to?

    Učini joj se da neki klinci gledaju baš u nju dok se klibere onim svojim klovnovskim licima sa proređenim bradicama, izmršaveli od studentskog života i droge. Par proćelavih likova joj je slalo neke nerazumljive signale, ali su i oni utihnuli kad klub preplavi mlado ženskinje razdrljenih grudi, golih nogu i sa isturenim zadnjicama na izvol'te.

    Još joj se samo konobar osmehivao donoseći sledeći koktel, dok je zaglavljivao najnoviji račun u malu čašicu, koja je je sada već bila premala da primi toliku količinu papira.

    - Dečko, mislila sam, ako nemaš ništa protiv, da odemo do mene kad završiš smenu, pravila sam knedle od šljiva danas, ima i dobrog vina... Dala bih ti za taksi do kuće, naravno...

    Konobar, očigledno naviknut na zadnje trzaje očajnih domaćica u ovo doba noći, kroz kiseli osmeh samo krotko prozbori:
    - Dobro je, bako, ajte Vi da platite, pa polako kući, treba unuke sutra voditi u vrtić.

    Žena je platila karticom za šankom i nesigurnim korakom napustila lokal. Ne seća se tačno kako je stigla kući, samo se bacila na trosed u dnevnoj, otvorila, za posebne prilike čuvanu, bocu crnog vina, odvrnula radio, i dok su joj gorke suze pravile crne brazde po belom puderu, u jednom trenutku glasno je zapevala:
    Šta će žena sama u kafani?