Zenska osoba koja radi u biblioteci.
Postoje 3 vrste:
1. Skolska bibliotekarka
Najbrojnije. Javlja se u osnovnim i srednjim skolama. Uglavnom su debele, nose cvikere i isfurane su da su neke gospodje. Najvece su tracare u skoli. Nikad nemozes da ih ulovis za vreme odmora jer su za to vreme u zbornici i tracare sa nastavnicima/profesorima. Ponekad se prosetaju do biblioteke za vreme casova jer tamo stekaju kanticu eurokrema. I kad te profa posle ne znam koliiko slihtanja pusti u biblioteku da uzmes lektiru za vreme casa i ti je uhvatis kako krisom svoje debele prste maze eurokremom ona te tuzi kod razredne i dobijes ukor jer si se setao van ucionice za vreme casa. I kad kazes da ova nikad nije u biblioteci dobijes, po mogucnosti, jos jedan, sve zavisi od raspolozenja razredne. U njeno biblioteci se mogu naci samo lektire, poneki strip i mnostvo sranja koja samo skupljaju prasinu cija je uloga da popune biblioteku.
2.Drzavna/gradska bibliotekarka
Kao i sto njeno ime kaze radi u drzavnim/gradskim bibliotekama. Smorena je ceo zivot, i uglavnom je nista ne razumes sta prica vec moras da sacekas dal ce da ustane da donese ono sta si trazio. Ponekad se toliko smore da ih mrzi da ustanu pa ti kazu da nema. A kad konacno nabavis knjigu moras da je vratis u roku od 3 dana. Ako kojim slucajem zakasnis (a to ti se uvek desi) krene proseravanje o tome kako si neodgovoran kako si trebao ranije da doneses itd... Posle toga je najbolje da joj kazes da nece vise da ti se ponovi i da odes. Ne vredi da se raspravljas, verujte, probao sam.
3. Privatne bibliotekarke
Rade u privatnim bibliotekama. Ugrozena su vrsta. Za razliku od prethodne dve ove su mlade, zgodne i neobicno prijatne. One ce da te razumeju bez obzira na godine. Uvek su ljubazne da ti donesu knjigu, kazi svoje misljenje o njoj i dr. Al od toga im zavisi posao. Da su neljubazne dobile bi otkaz. Jbg tu najvise placas za clanarinu, al vredi svaku paru.
Najnesvakidašnjije priče koje se mogu čuti. Lakše ćeš napisati roman o nemogućim situacijama samo sedeći u biblioteci i slušajući laži i izvrdavanja kojima se koriste članovi, nego putovanjem oko sveta za šta ti ja znam kol'ko dana.
Član: Dobar dan, došao sam da vratim ove dve knjige.(Daje karticu)
Bibliotekarka: O Bože, vi niste vratili knjige 8 meseci, pa da ste ih prepisivali manje bi vam vremna trebalo, ovde mora kazna...
Član: O nemojte! Prvo sam bio kod tetke u Staroj Pazovi, pošto sam zaboravio da vratim knjige rekao sam babi da ode i da ih vrati, pošto je zaboravila jer je stara, rekao sam kevi koja je baš taj dan slomila nogu jer je dok je cepala drva čula telefon i onda se o panj spotakne i tako...e uglavnom ona je to prenela dedi koji je razumeo da knjige treba da stavi u stare knjige na tavanu pa ih je odneo tamo, dok se vraćao padne sa merdevina i slomi se sav, pa su ukućani bili zauzeti oko njega znate, e uglavnom ja sam se nervirao toliko da sam odlučio da se vratim ovde kako bih vratio knjige, tako dok sam se vraćao odjednom mi bilo muka i zamolim vozača da stane kako bih se povratio, odjednom sam počeo da povraćam i zadržao se u nekom jarku tako, ja se vratim ono autobus otišao i ja šta ću stopiraj, uglavnom uletim kod nekog lika koji me napastvovao i odvezao u neko selo zabačeno strašno, i hteo je da me siluje, mislim. Uspeo sam da pobegnem hvala bogu i onda nahvatam neku prikolicu sa senom i t uskočim, samo sam se nadao da ću imati sreće. I tako sam lutao, kao neki slepi putnik neko vreme znaš, kao da sam u nekoj nepoznatoj zemlji a ne u Srbiji. Kad sam se vratio, prababu drmnula srčka jer je mislila da su me oteli i onda dok smo organizovali sahranu...
Posle toga par meseci sam morao na razmenu učenika u Zimbabve i tamo upoznam neku devojku koja je iz Tuzle zamislite. Uglavnom dok sam bio u Tuzli setim se knjiga koje nisam vratio i onda sam došao ovde da vratim pa idem opet u Tuzlu...
Bibliotekarka: Aha, u redu je dečko, nemoj da se ovakvi propusti više dešavaju...
Član: Doviđenja, hvala lepo...