Najčešće upotrebljavana laž naših roditelja kad smo bili mali i tražili im sladoled a oni nisu imali para da nam kupe.
Ja: Mama, kupi mi sladoled!
Mama: Ček da vidim koliko košta. Ne može.
Ja: A štoooo?
Mama: Boleće te grlo!
I tada mi se javlja konflikt da li je jedno lizanje vredno da mi pet dana buše dupe injekcijama. I dok tako razmišljam frižider je već daleko iza nas...
Tipična rečenica naših roditelja iz mlađih dana. Koristili su je, uglavnom, kada nemaju baš dobar argument, kao odgovor na naša pitanja.
-Tata, mogu kokakolu?
-Ne, boleće te grlo.
-Mama, kupi mi kokice
-Ne možeš sad kokice, ne mogu da te vodam po lekarima
-Tata, daj mi malo kikiriki
-Ne, rekao sam ti da to nije dobro za grlo!
Futurni oblik bola u kurcu. Jasno davanje do znanja sagovorniku da ne osećate nikakvu grižu savesti za potez koji upravo povlačite. Čak i da vas neko matira ponašaćete se kao da se ništa nije dogodilo.
Izraz se koristi iznad Dunava i ima sličnu funkciju kao kad Lala posle nedeljnog ručka razvuče jedno: "Bole me brige!" Doduše, ovaj je ipak malo odsečniji, sigurniji i jači.
Sin: Kevo daj pare za izlazak! Čekaju me ortaci!
Keva: Evo sine! Pazi samo da tata ne čuje da ideš u grad, rekao je da nema izlazaka dok ne popraviš fiziku!
Sin: Ma boleće me bre za ćaleta! Aj ćao kevo!
Ćale: (ulazi u kuću) Boleće te itekako, kad potegnem kaiš! Daj te pare i mrš u sobu! Nevenka, otišao sam u kafanu!