Pjesma koju djeca, kad se vrate kući pijana, posvete svojim roditeljima
-Milena: Stanomire, eno ga! Vratio se kući!
-Stanomir: Mileva, ne interesuje me. Ja sam se već probudio i pijem kafu, a on se tek sad vraća kući.
-Milena: Opet pjeva dok hoda putem.
-Stanomir: Jebem mu mater ludu, pa je l' se boji mraka kad mora pjevati dok hoda.
-Milena: Stanomire, zvijeri jedna. Poslije ćemo mi to. Idi ti otvori mu vrata, da se ne bi opet zabio glavom u njih.
-Stanomir: Ženo, idi musti kravu, 'skoro će zora.
-Milena: Idem. Usput ću otvoriti vrata našem djetešcetu.
-Stanomir: To djetešće ima 4 decenije, a još uvijek nama visi na grbači.
Stanomir ustaje. Otvara vrata.
-Stanomir: Janko, sine, pa kako te nije sramota? Opet si mrtav pijan.
-Janko: Bolje biti pijan, nego star
A sto bas janko...sto ne dragan, milan, jorgovan...n'o bas mene ubode :P