Aca: -Ja cu da napadnem Maju! Djole: -Ne moze, moja je Maja, ti preuzmi Anu! Mirko(u sebi): -Samo vas slusam... Aca: -E jebo sam te lose, uvek sam ja druga zedj. Djole: -Zrtvuj se za tvog brata, pa imas kredit kod mene za sledeci put. Aca: -Ma vazi, ne bi' ja ni Ani oprostio, al Maja je zicer. Anu moram lazem, da se cimam ko mladi majmun. Djole: -Ae Mirko, pali makinu i nagazi... Mirko: -Ma, nagazim vam kevu obojici. Gde sam tu ja!? Opet da se susim. Aca: -Ko je reko da se susis? Bices i ti zadovoljan. Evo, ti vozis i placas pice celo vece, Djole ce posle da te kara, a meni ces pusis!
Rečenica čija forma bi trebalo da aludira na zbunjenost i neznanje naratora. Međutim, isti itekako zna „gde je“, samo mu se to mesto nimalo ne sviđa.
Cimer 1: „Ovako više ne može! Gajba nam vrvi od Uni, Mii i Tei, a samo ti jebeš! Gde sam tu ja?!“ Cimer 2: „Znaš kako...Podstanarskim ugovorom su definisani samo visina rente, lični podaci podstanara i nivo dozvoljene buke izražen u jedinici mere koju je izmislio stanodavac lično. Nigde se ne spominje podela pičetine. A i ne zaboravi da osim što ja jebem, i osim što ja snadbevam gajbu Unama, Miama i Teama, isto tako i bicepsom dižem ono što ti iz benča. Tako da večeras u 23 časa po lokalnom vremenu, možeš slobodno napustiti objekat i ne vratiti se do 2 ujutru.“