Glasna tišina

Kad je nešto toliko tiho, da je zapravo glasno.

Profesor biologije okreće dnevnik, kreće po prozivniku. A, B, V... Tišina u odeljenju, a u mojoj glavi: Da li će da stigne do mene? Pa ja pojma nemam! Ima još deset đaka do mene... Na svakog po pet minuta, pola njih ne zna ništa... Ima još pola sata do kraja. Ja sam ipak nešto čitao. Ma kakvi, nemam pojma. Šta ako me pita?! Šta da kažem kevi?! Kako da popravim?! Ima još mesec i po do kraja polugođa. Kad da naučim sve to. Kako da.....

Profesor: ŽIVKOVIĆ!!!!

Ja: E, u kurac...
ПДПеки д џем · 14. nov 2009.
Komentari · 7
MM

Ma ima da ima bre.
Ko ovde ne ostavi komentar, taj nema pišu.

Da sam ja ovo videla, ne bi to tako prošlo, al je zatrpaše barabe sa djubrivom.

Prijavi se da bi komentarisao.