Umetnik - svratiti u sobu umetnika je ući u poredak koji prosečan ljudski um ne može shvatiti pa ga identifikuje kao haos, jer njegov smrtnički um naprosto ne razume na kojim principima umetnik funkcioniše u svojoj viziji reda.

Prosječan srpski tinejdžer. Momak koji svoju sobu smatra za carstvo i sve što se nalazi u njoj je od neprocjenjive vrijednosti za njega. Svaka majica koja je bačena na pod može se porediti za crvenim tepihom preko kojeg su postavljeni zlatnici po kojima korača (krekeri, ili nekada krosani pojedeni do pola), njegov okrugli sto, za koji sjedaju vitezovi koji piju rujno vino i jedu pečeno pile golim rukama (najčešće se pije koka kola iz čaša sa stopicom i jedu pileći bataci koji su napravljeni i spakovani kao smoki). On rijetko kada napušta svoje odaje, osim naravno ako ga služavka (njegova majka) ne pozove na ručak, i zaprijeti mu da bi taj dan mogao da ide po imanju i šeta psa (ide napolje i čuva ovce, krave ili neku drugu živinu) u slučaju da ne sjede za sto sa njima.