Dugotrajno mleko koje su nam ucitelji delili u osnovnim shkolama devedesetih godina! Nzm koji je bio fazon ali svaki dan smo dobijali po 2-3 litra u tetrapaku!
Doživeti 'srećan kraj' zahvaljujući posedovanju nekakvog psihičkog ili fizičkog hendikepa, npr. kod eskiviranja vojske/rata ili kad se kaže da glupi ljudi jedino mogu biti srećni.
Povoljan isključivo zbog mentalnog zdravlja čitalaca/gledalaca. I zbog očuvanja izgleda noktiju. Na rukama. Mada, ima dosta savitljivih ljudi.
U američkim filmovima je kad glavni lik deaktivira bombu u zadnjoj sekundi a u stvarnom životu to skroz drugačije izgleda.
Sjediš s društvom i osjećaš laganu bol u stomaku i shvatiš da je to od sarmi koje je stara napravila za novu godinu ali si ih pojeo "da se ne bace". Nakon par minuta bol postaje jača i prestaješ da slušaš sviju i razmišljaš samo o tome. U stomaku se javljaju grčevi i razmišljaš o tome da neprimjetno malo pustiš dihtung da se plinski pritisak smanji ali shvataš da je to ustvari jako riskantno jer nije se pametno s plinovima igrati kad se radi sa tvarima u tekućem stanju. Neugodno ti je otić do wc-a u kafiću jer je kafić pun i odmah bi se saznalo ko je izvršio zločin. Smišljaš neki izgovor da moraš ići i nervozno izlaziš i jebeš sve po spisku jer još nije izmišljen uređaj za teleportiranje. Imaš osjećaj da ti stan nikad nije bio dalje kao da je 6 svjetlosnih godina udaljen. Crnjak ti je trčati pa put do stana prelaziš brzim hodanjem i shvaćaš da si talent u tome i da ti ne gine medalja u toj disciplini na slijedećim olimpijskim igrama. Stižeš do haustora i tu nastaje vrhunac zapleta - lift je na desetom spratu, skontaš da su stepenice jedina solucija jer te dijeli samo 30ak sekundi od eksplozije. Jednim korakom preskačeš po 5 stepenica i za 20 sekundi si pred vratima od stana, panično zvoniš, čuješ ključ kako se okreće u bravi i ti za to vrijeme već kaiš otkopčavaš... 3 sekunde su ostale još vremena. Trčiš kroz hodnik pored stare bez pozdrava, zalupiš vratima wc-a i skaćeš na wc školjku. Tu dolazi do vrhunca radnje, sve je dobro završilo, od radosti dižeš noge u vis (iznad nivoa su veš mašine). Na kraju je sve kao u američkim filmovima: brišeš znoj sa čela, duboko izdahneš i sa smiješkom na licu pogledaš u svoje remek djelo.
Mleko, veoma čudnog ukusa i sumnjivog porekla, a ujedno i razlog naših trauma iz detinjstva.
Sličan epi napadu samo bez pene na ustima, mada to zavisi od osobe koja ga proživljava. Odlikuju ga histerija i hiperaktivnost.
- Jaooo videla sam Vladu! Zamisli javio mi se!!!
- Da Maro, inače to rade poznanici....
- Oduvek sam znala da me voli!!!
- Prekini da se treseš ko epileptčari! Mesecima već balaviš kad ga vidiš, preduzmi nešto.
Epicentar sreće i pozitivnih vibracija. Srećna, nasmejana osoba koja vam uvek izmami osmeh, bez obzira na pređašnji dnevni tok događaja. Obasjava pozitivnom energijom, i uzdiže iz pokunjenog položaja, kao što Sunce baca svoje zrake na biljku i podigne je ka svetlu, težeći da je poboljša. Ovakva osoba je jednostavno toliko dobra i prijatna, da čak i ako ima nesavršenosti, nikome ne smeta. Vole je, i ona voli druge. I sve je lepo, i čarobno.
-Au sine, što sam u bedaku što me ostavila ova moja...
-Brate, opušteno, saće dođe Milan hepicentar, oraspoložićeš se kol'ko odma. Kapiraš? :smešak:
-Pa ae brate, ionako nema svrhe da se izbedačim tol'ko.
Nešto čime odlikuje jedno devedeset posto filmova i knjiga , glavni junak ubija zmaja i pojebe princezu, naravno , da je suprotno , ne bi bilo toliko zanimljivo većini (osim ako nemate fetiš prema zmajevima) . Pojebavanje tog hepi-enda je ono, pored radnje, po čemu se knjiga najčešće i pamti.
Samo pročitajte bilo koju knjigu Stivena Kinga.
-Ščitao onu knjigu što sam ti pozajmio?
-Jesam, i jebote, ovoliko se nisam istraumirao od kad si mi poslao uan men uan džar klip. Knjiga je bila do jaja sve do samog kraja, čak sam se i obradovao kad su spasili kraljevstvo i vratili se kući srećni što su se najebali neprijatelju keve, ali pred krajmi umalo nije upao monokl u pivo kad sam došao do scene gde dva sina jebu majku pred celim dvorom dok ih ćale gleda i stimulira hemoroide žezlom...
Šupičku materinu, više ne uzimam knjige od tebe, koji si ti bolesnik, a još veći je onaj što je pisao ovo sranje....
-Taj nerad , ovo je do jaja knjiga a ti si seljak, uostalom sam pisac jebe-ne-vadi
-Da,možda jagnjeće pečenje i špricer...
Nešto toliko mejnstrim da je već počelo da smara. Džabe sve nedaće glavnog junaka tokom radnje, kada se kraj već unapred zna. Slepci će prohodati, invalidi će se penzionisati, glavni lik će da ruku pod ruku sa koleginicom, inače vrh pičkom, šeta ulicom dok kamera epohalno radi kontra zum i prikazuje ceo grad unaokolo pa nebo na kraju.
Ista stvar je i u pornićima, ma šta joj radio tokom filma na kraju se zna, sleduje umivanje.
Hormon sreće.
Orgazam.
- Izvinite, ova rileks masaža, koliko traje i koliko košta?
- Sa hepi endom ili bez?
- Ne bih ja to dvoje razdvajao...
Udavača uz koju dobijaš igračke i decu.