Prekidanje predizborne pauze komentarisanjem učesnika u izbornom procesu i reklamiranjem istih. U društvu u kojem se posmatra svaka reč, veoma je bitno šta i kako izgovarate.

Izašao si sa ribom u 19 h, planirao se vratiti kući do derbi utakmice zadnjeg kola LŠ. Ali svidjela ti se. Malo šetnja, topla čokolada i preslišane sve teme od Kosovskog boja na ovamo. Pogledom na čuku utvrđuješ da je već 22 h, što dalje implicira da imaš još dva sata do pregleda večerašnjih utakmica LŠ. Odvezeš je na najskromnije osvjetljen parking. Dok ne nađeš svoje mjesto nastavljaš i dalje praviti se lud i zbunjen na njeno pitanje ,,Gdje idemo?'', a potom i ,,Zašto smo ovde?''. Šmekerski nastavljaš razgovor čim ugasiš motor. Samo lake teme sa sve više i više dvosmislenosti i seksualne konotacije. Čuka kaže da je već 22:44. Vrijeme je izbora. Ćutiš, gladiš rukama po volanu i razmišljaš o njoj. Ne gledaš je iako sjedi pored tebe. Čekaš nalet adrenalina. Preuzeo si igru, tišina dominira enterijerom tvog vozila i izbor je samo tvoj. U naletu adrenalina probudi se radikal u tebi, izvadiš mališu i skršiš sva pravila izborne tišine. Ako ga uhvati rukom na prvu, prešao si izborni cenzus!! Ako ti opali šamarčinu, gubiš mogućnost kandidovanja kod nje na neodređeno vrijeme. Šanse su ti minimum 50-50, a tvoja politička uvjerenja ostaće i dalje čvrsta sve dok su ti puna jaja biračkog tijela. Na kraju krajeva, u oba slučaja je happy end jer stižeš na pregled utakmica LŠ.