Kruševac, Niš, Novi Sad, Zrenjanin, Čačak, ...
...Doboj, Valjevo, Kozarska Dubica, Subotica, Pale, Leskovac, Vranje, Negotin, Požarevac, Novi Grad, Nevesinje, ...
-------------------------------
Spisak gradova u kojima NIKADA nisam bio, a kroz većinu njih NIKADA NISAM NI PROLAZIO.
Za svakoga od nas taj je spisak drugačiji, ali vjerujem da bi i većina vas mogla da sastavi poprilično dugačak spisak srpskih gradova u kojima nikada niste bili, niti ste kroz njih prolazili.
Šta se iz toga može zaključiti?
1. Da je smisao turizma po kojekakvim bjelosvjetskim destinacijama upitan, kada se ima u vidu da većina nas nije dobro upoznala čak ni svoje neposredno okruženje.
2. Da nismo ni svjesni koliko nam je po svoj prilici nizak nivo svijesti, jer ne poznajemo kakav je zaista život u nekoj drugoj sredini, npr. van našeg grada. Bez obzira na to što svi Balkanci imaju vrlo sličan mentalitet, ja vam garantujem da se određeni obrasci ponašanja, pa i običaji i način razmišljanja poprilično razlikuju od grada do grada, i sama činjenica da nismo dovoljno upoznati sa načinom razmišljanja i svim tim običajima i ponašanjem u drugim gradovima, pokazuje da je naše znanje vrlo ograničeno i podložno nekritičnom prihvatanju predrasuda. (Piroćanci su škrti, Vojvođani su usporeni, Bosanci su glupi, Crnogorci su lijeni i sl.)
3. Trebalo bi, zaista bi bilo pametno, upoznati što više gradova i sela naše vlastite države (tj. država) i to ne površno, već kroz upoznavanje LJUDI koji čine te gradove i kroz stvaranje prijateljstava sa tim ljudima.
4. Nakon svega toga (a još bolje paraleno sa tim) treba upoznavati i svijet - dakle dalje krajeve, ali upoznavanje svijeta ne treba da ide nauštrb upoznavanja neposrednog okruženja.
