Komadić vremena i prostora. Mali, sitan, nevažan. Oivičen isto tako malom opnom duboko u našem umu, ušuškan u sjećanju, sačuvan od zaborava... I dobrodošao na površinu kada god poželi.
Nije naše. Ničije, samo moje. Da je i tuđe vjerovatno i ne bi bilo moje, nabusito bih okrenuo glavu. Znate, ja ne volim da dijelim ništa. Osim ako sam u blaženom neznanju, ako moje nije moje i nekom drugom. Za njega, ne znajući da je moje i koji ga posmatra isto kao što ga posmatram i ja.
Moje se skriva i ljubomorno čuva. Nekada zbog sramote, nekada zbog ponosa. Jer, puno mojih čine cjelinu. Mene.
- Kada se samo sjetim...
- Druže, koga boli kurac?Definicija je napisana za MizanTrophy.
Kako on samo mrzi, suptilno, lepo, emocija, flafičasti Meca Dobrić, slatko od ruža, sunčano vreme, svilenitov peškir za plažu...
Mitza
Ja cu da ti dam maksimum bodova kako stvari stoje :), mada kapiram da necu da menjam odluku
Ti si stvarno mizantrop ahahahahhah :)))
+