Oliver Nedeljković
Legendarni lik iz Tesne kože, koji je u samo dve scene u kojima se pojavio objasnio funkcionisanje našeg sistema (moglo bi se reći i našeg usuda).
Gmaz koji se nikada u životu nizašta nije pomučio, sve radi na mufte i ispod žita, jedan od onih negativno selektiranih, nema nikakvih kvaliteta, ali zna "da pliva", posebno u muljevitoj vodi.
Čim je završio srednju školu, učlanio se u podmladak stranke. Brzo se ušupao lokalnim glavonjama jer je išao od jednog do drugog i prenosio im šta ko o njima priča, laskajući im u isto vreme.
Upisao je privatni fakultet, čisto da ima papir koji će mu pomoći da dobije bolje radno mesto. Marljivo je gazio po stranci i sve vreme iza leđa radio onima kojima se u lice smeškao i pričao im kako su super.
Prošlo je četiri godine i dobio je i diplomu. Snimio je lokalno javno preduzeće koje je već bilo krcato stranačkim kadrovima. Rekli su mu da se javi na konkurs.
Poslao je CV i zvali su ga na razgovor. Predsednik komisije, čičica pred penzijom, rekao mu je da nema šanse da se zaposli na tom mestu, jer blage veze nema o poslu koji bi trebalo da radi. Nasmejao mu se u facu i učtivo se zahvalio na prilici za razgovor. Otišao je posle podne u filijalu svoje stranke, gde su mu samo rekli da spremi knjižicu i da u ponedeljak dođe na posao.
Ušao je u svoju novu kancelariju. Tamo je, gle ironije, radio isti onaj čičica koji mu je rekao da nema pojma o poslu koji treba da radi, koji je stao kao skamenjen kad ga je video.
Ne skidajući naučeni kez sa lica, pružio mu je ruku i rekao:
*Oliver Nedeljković, drago mi je.*