Osamnaesti rođendan
Proslava punoletstva iliti nečijeg ulaska u svet 'odraslih'. Žurke uglavnom liče na sve, osim na to. Pola njih do ponoći već ne zna ni gde je došlo ni zašto, slavljenici često znaju da se negde zagube mortus pijani, a ostali su tu na granici. Naravno, ima tu i treznih likova, ali slabo, a oni i nisu nešto posebno zanimljivi, budući da glume 'glas razuma'. Žurka na kojoj muvanje ide po principu 'svako sa svakim', a neki od potencijalnih parova znaju i da zaglave po mračnim ćoškovima.
Žurka na koju možeš da dođeš i nepozvan, i da ne znaš nigde nikoga, ali da se ipak najedeš, napiješ i dobro provedeš. Pod uslovom da se sećaš svega kasnije. I da na vratima ne stoji neki sekjuriti (vidi primer).
Marko: E, desi brate, š'a ima?
Mile: Ma, bježi, bio kod Saleta sinoć na osamnaestom, ne znam kako se zovem. Otišao sam oko devet, cirkao do dvanaest i merkao neku malu. Onda mrak. Posle sam se probudio u kolima negde u pizdi materini, sa nečijim broj telefona na podlaktici..
-----
Djuro: Pa de si, nije te bilo sinoć u gradu?
Nenad: Ma, pusti me u pizdu materinu, krenuli sinoć i usput naišli na neki osamnaesti. Ja reko' ajde da vidimo šta ima, a ono slavi ona mala iz komšiluka. Mi da ćemo ući, kad ono tamo napizdila se njena keva na ona vrata, ne da ući, jebem mu lebac, ko da se droziraju tamo unutra..