"Kod Srba se do danas zadržao običaj da se uoči Petrovdana pale lile, koje se prave od mlade kore divlje trešnje ili breze. Paljenje lila obično se obavlja na javnim mestima i u tome učestvuju deca i omladina...Paljenje vatre i lila ima za cilj da podseti na vremena kada su vladari mnogobošci progonili i mučili hrišćane."
Ovo je uobičajeni tekst iz novina koji opisuje stari hrišćanski običaj paljenja lila uoči Petrovdana. U sam značaj običaja neću ulaziti, ali očuvanje nekih lijepih običaja sigurno nije loša stvar, bez obzira na značaj koji se njima pripisuje.
Međutim, u poslijednje vrijeme (vjerovatno od početka rata), umjesto lila djeca i omladina pale stare automobilske gume. I to ne malo guma. Ne u smislu da malo pojača vatru. Ma jok! Pali se mnogo guma, baš mnogo. Danima, a nekad i mjesecima uoči Petrovdana se skupljaju gume po kojekakvim autootpadima, servisima automobila, raznim zabitima i ko-će-mu-ga-znati-gdje-sve-ne. Mnoge od tih guma nisu ni bile namjenjene za baciti, već su ih nestašni klinci prosto ukrali. E kad se tako propisno snabdiju gumama, spremni su za njihovo paljenje. U Bannjaluci, "spektakl" počinje oko 18-19h jedanaestog jula. Na područiju cijelog grada i okolnih naselja na bar pedesetak različitih mjesta se pale gume. Na jednoj gomili zna da bude i preko 100, a nekad i znatno više guma. Kada se one zapale, sa svih strana se vidi crni dim, a kvalitet vazduha u gradu se rapidno pogoršava. Na nekim mjestima gume gore i do kasno u noć, a nekad i do same zore. Po količini ispuštenih štetnih gasova, slobodno se može govoriti o lokalnoj ekološkoj katastrofi. Epilog svega ovoga je da se po gradu može pronaći 50-ak ni najmanje privlačnih zgarišta.
O tome ima li ovo smisla ili nema, nema smisla ni govoriti. Ali bez obzira na sav idiotluk ove piromanske "akcije", svi su klinci volili učestvovati u tome. Znali su da je to nestašno, i to je bio neki uvrnut tip klinačkog dokazivanja. Čak i oni koji nisu palili, dolazili su da gledaju i da "navijaju".
Na svu sreću, ova praksa sve više i više gubi popularnost. Sada više nije ni blizu tako rasprostranjena kao u godinama rata i neposredno poslije rata. Tih godina, 1992-2000. otprilike, paljenje guma je imalo najveću popularnost.
Kako je u Srbiji ne znam, ovo opisuje običaj u Banja Luci, a slično je bilo i u drugim gradovima Republike Srpske.
Ovo se ponegdje čak ozvaničilo - evo šta sam iskopao:
" PETROVDAN
Pozivamo vas dana 11,12 i 13 jula da dođete na petrovdan poznatiji kao Lile.Na Petrovdan će se održati svečano paljenje guma.U sve tri večeri lilanje će biti održano u 21:00h pored stadiona F.K. Omarska.
Pored Lilanja biće i:
-Tombola
-Grickalice
-Sokovi"
"Međutim, u poslijednje vrijeme (vjerovatno od početka rata)"
Bogme palile su se gume i prije rata, koliko ja znam...
pa ne znam, ja sam zato stavio "vjerovatno", ne znam koje si ti godište i da li pamtiš, ali ja sam bio u tripu, "komunizam" - pa nije bilo tih običaja. ja sam 87.
Ja sam 86. a sjećam se zato što što su komšija kod mojih babe i dede u Budžaku popravljao kamione i slično pa je uvjek bilo guma koliko hoćeš...
ima toga kod nas uoci prvog maja. sve gace sa strikova budu ujutru garave