Da je pošaličar biti lako - pošaličar bi bio svako.
Za početak, morate razlikovati pošaličara od svih varijacija osoba koje vole da iskazuju humor kroz oblike u kojima se manifestuje. Pošaličar ne iskazuje humor. On svoju mentalnu retardaciju manifestuje kroz pošalice primjerene za uzrast do 2 godine... gdje je "Gu-gu-ga mamino zlato" smješno ukurac.
Malo ga pretjerah. Pošaličar baca šale čiji je maks domet 5. razred područne osnovne škole Vaskrsije Brentašević na Sokocu. Ali zbog toga mu se mora odati priznanje, on je dosledan svojim pošalicama od petog osnovne i ne mjenja ih.
Ali ipak, koliko god pošaličar bio glup ko muški bezobrazni organ, da nisam intelektualac rekao bih kurac... nekad njegova glupost može oraspoložiti osobu, ili par njih. Čisto kad je moralana dekadencija metastazirala ko rak na okolne organe, pa fora sa osam zvuči prihvatljivo u tom trenutku.
Pošaličar je onaj ortak koji ne jebe, ponosi se time, ali misli da je najveći kralj u društvu jer razbija sa humorom... NE!
-E buraz, kako se zove onaj što pjeva Šeherzada, Šeherzada?
-Esad Plavi.
-SVRŠIM TI PO GLAVI HAHAHAHHA RECI KOJA FORA
-Pošalica, brate...
-JEBEM TE NA RATE AHHAHAHAHAHHA.
-Ae palim, moram se naći sa Milicom u osam.
-NA KURCU TE NOSAM BUHAHAHHAHA.
-Dabogda ti rak pravio kombinacije po organizmu ko Terzić u prelaznom roku. Vidimo se.
Kvalitet na mestu, pluščina feat omiljeno.