Da progovorimo koju riječ kao ljudi. Da porazgovaramo.
Tebra, večeras dođi do mene, biće raje do jaja, piće, meze, tekma, a usput možemo i da prebijemo koju pametnu.
Da progovorimo koju riječ kao ljudi. Da porazgovaramo.
Tebra, večeras dođi do mene, biće raje do jaja, piće, meze, tekma, a usput možemo i da prebijemo koju pametnu.
Hemoroid koji je nastao,propupao i rascvetao se iz emocije.
Nocas lecis dusu sljivovicom ljutom i meze kulenom a sutra 'Emoroid negujes Pavlovicevom jer suze frkcu dok emocija klizi.
Ne znam da li je slučajno ili je ovaj ženski pokret toliko nevidljiv i jak ali ne mogu a da se ne zapitam zašto sve neophodne stvari za normalan život počinju sa slovom “V”
Vascijeli muški rod željan vagine , sjedi pored te vea sa flašom vinjaka na stolu I hladeći vops u frižideru nabada viljuškom meze i smišlja u svojoj vugli kako svoj vićgla da zaglavi u vruće žensko međunožje.
Ne znam jeste li primjetili ali kad sjašete sa žene nakon misionara ona ostaje sa raširenim nogama da leži sa stopalima na krevetu I tako podsjeća na slovo “V” koje označava viktori ( u engleskom prevodu pobjeda) da l’ za nas il’ za njih jebem li ga, ko će to znati moj profesore. . . Teško je bez vagine i viljuške… Neki će reći može I ručno, može, ali lepše je s’ kulturnom što reče kum u Lepim selima.
Žene bi dodale i vjernost, voljeti, vodu . . veterinara.
Dvagi moji Vukajvijaši, koristite vuglu I nađite vupu!
Čovek koji uvek ima šta da zakolje kad mu dođu gosti.
- Šta bi gospoda za meze, imamo spremljeno kengura, lava i dimljenog orla?
- Meni dajte od svega po malo i jedno jelen pivo.
Ubijanje krmka u pet izjutra - jako složen ritual jednog seoskog domaćina.
Usled pređašnjeg lumpovanja i pijančenja u " Pet bokala " glava kuće neminovno ne vidi na oči iako ustao je rano izjutra. Prase mora biti ubiveno jer kolko sutra dolazi rodbina iz grada a za meze nema ništa.
Ruke mu još drhte od sinoćne cirke. Kako, šta, gde ? Nožem sada ne bi lubenicu mogao da iseče a kamoli da zakolje krme. I odjednom osvanula mu je ideja.
Operacija Valkira u toku. Stoka još uvek spava. Gorespomenuti domaćin se prikrada oboru. Uočava svinju kako spava kao zaklana, šteta što nije. U stilu nindže on se prikrada, hvata prase za noge i spuca ga u zid. Obor je malo dekorisan crvenom bojom, nema veze, bitno da gosti imaju šta da jedu...
Mozak ionako retko ko jede.
- Tup tup tup tup ( koraci, prikradanje oboru )
- Škriiiip ( vrata obora )
- Tup tup ( lagani nindža koraci domaćina )
Trenutak tišine.
- Grab ( hvata prase za noge )
- Skviiik, skviiiik ( nepotrebno objašnjavati, domaćin ne skiči )
- Swpmpwmp...tras ! ( blagi čuk svinje u zid obora )
Opet trenutak tišine.
Dokaz poštovanja majstora. Tradicija. Jebeš domaćina ako ne može da ugosti majstora koji mu sređuje kuću, ili oko kuće. Materijalne stvari su jedno, a ovo je stvar koja mora biti ispoštovana. Mora. I tačka.
- Majstore, kad može kafa?
- Može odma, pa ću posle ovo da završim!
- Može, može odma, taman mi je muž na poslu!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Majstore, šta ćeš da piješ?
- Daj mi jednu rakiju, pre vinjaka, dok ne stigne pivo!
- Ružo, postavljaj meze, mašina ti radi ko nova!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- I majstori, kako ide to kopanje, hoće li moći da prođe kabal?
- Ma ide nego... Umorismo se...
- Sad će rakija! Koliko vas ima! Jen, dva, tri... petnaest! Idem u podrum da istočim iz bureta. Odma dođe! Jeste gladni?
- Pa onako!
- Šta bre onako? Ima: prase, jagnje, ruska salata, sarma, pihtije i kolači!
Kuća iz komšiluka u kojoj stanuju vrlo nedruštveni ljudi. Pretežno to bude imućnija porodica.
Glava porodice je obično ters čovjek koji ne izlazi vani, osim kada primjeti loptu u svom dvorištu pa sa viljuškom izađe da je izbuši. Nikad nije išao da ispija rakiju uz meze, kod pravih domaćina u blizini. Dakle, život mu je kuća-pos'o.
Žena u većini takvih slučajeva se ne pita ništa, pa je primorana da što manje bude u kontaktu sa komšijama. Muž zaprijetio.
Kćerkica, tatina mezimica, nema prijateljica, jer joj nijedna nije ni do koljena. Ćale je vuče do škole, dok sa kevom radi zadaću.
Sin je štreberčić, pa i da on hoće da se druži, nije dobrodošao na igralište. Džaba mu original lopta, kad je čuva samo za sebe.
I tako žive usamljeni, bez obilaska rodbine, bez proslave Bajrama, Božića, slava, misleći da su sretna familija, a mnogo toga propuštaju, jer sreća nije u parama nego u dobrim ljudima.
To je valjda kad ti POP ispostavi fiskalni račun za odrađene usluge
-oČe meže te li mi dati račun moram da pravdam pare knjigovođi
-na računu: jedna sahrana - 100 evra!
(oslobođen PDV-a)
''Da'' u slengu pivopija, jer pivo ''može uz sve''.
- Može kafa?
- Može rakija?
- Može meze?
- Može sport?
- Može bilijar?
- Može džoint?
- Može sex?
odgovor je uvek isti :''Može, može... dok se ne ohladi pivo''.
Individualna kataklizma svata početnika, koji je na liniji polsuženja sarme na svadbi posrnuo i pogubio vezu sa stvarnim svetom.
-Kako je bilo na Đokinoj svadbi?
-Super do sarme... Dalje se ne sećam...
-Što si neinformisan...Čitaj, bre, Vuku... Meze da me ne ufati...