Benigan poput šuljeva, dobrica u duši, ali rođeni nejebač. Svrha njegovog života je pivčuga ispred zadruge i uvaljivanje u pizdarije, jer je tamrljav i smotan k'o sajla. Agilan poput govora ćomana sa autobuske, suptilan kao udvaranje dvocolaša na seoskoj slavi sela iz okoline Mrkonjić Grada. Za punoletstvo mu kaparisali kuravu: nije surduknuo mrmka, ali se zaljubio. Platonski.
Za njega ziceri ne postoje, on ih pretvara u autogolove. Životna kvota na njega je dosta manja od one da je Kimberli kacigu oblajvala nekom od Rendžera, a ipak nešto veća od one za organizovanje Gej parade na Ravnoj Gori. Nema sreće, da ga jebeš.
„ćoman“
Tačno ta rečĆoman3 definicije →Jedno od najlepših i najpoetičnijih nemačkih ženskih imena. Svoje plemenito etimološko poreklo vuče iz starogermanske reči za ''jako koplje'' odnosno ''ger trude''. Samo u 1966-oj godini, Nemački Nacionalni Zavod za Statistiku ( sa svojim sedištem u Minhenu ) zabeležio je čak 2.568 slučajeva u kojima je novorođenčedu ženskog pola davano ime iz naslova. To praktično znači da je svakog dana u godini, čak 7.03561644 beba kršteno ovim slavnim imenom! Neke od najpoznatijih svetskih Gertruda svakako su bile Gertruda Komorovska ( poljsko-litvanska plemkinja ), Gertruda Štajn (američka spisateljica ) a nikako ne bismo smeli da zaboravimo ni čuvenu Gertrudu iz Šekspirovog ''Hamleta''. Kao i obično, niti jedna od gorenapisanih interesantnih informacija nema ama baš nikakve jebene veze sa upotrebnim značenjem pomenute reči u srpskom govornom jeziku - gertruda=trudna, noseća, zakačila - ali ponekad, samo ponekad nije na odmet saznati nešto novo. Mit freundlichen Grüßen.
- E, Bane...Ščuo da je mala Marina malo gertruda?
- Čuj ''čuo''...!
- Ma, ne seri da si ti im'o nešto sa nj...
- Ama, joook! Cepn'o je Mića ćoman u kolima - znači, svojim očima sam vid'o da ga nije izvadio!
- Stvarno, tebra...Jel' i dalje šljaka taj teleskop što smo ti ga zaboli za 18-ti...?
Osoba koja se nije kupala dovoljno dugo da na sebi stvori sloj opasnih kiselina pogubnih po ljudski organizam.
-Brate mili, začuđen sam koliko onaj Ćomi Ćoman dismr, ono je strašno! Je l' se kupao on zadnjih godina?
-Pazi da nije, vi'š da disosuje na jone, mi ga prozvali Ćomi Akumulator. Čak ga i keva zajebava da će da ga uvali Amerima kao bateriju za hibride da i on bude od neke koristi...
Uraditi se sličicama. Izdobijati se esidom tako da se osećate kao prosečan posetilac Vudstoka.
-Brate, da vidiš, uslikao sam sinoć Baneta Ćomana. Znaš kakav je bio... Trči ulicom i viče: "Vrati se Vojvodo, spasi nas od letećih kamila!" i tako neke nebuloze.
-Au al' se uradio tripovima. Vidi ga kako se uslikao, mora da je zgutao ceo poster.
Ima jedna stara izreka..."Odelo ne čini čoveka." Tačno tako. U današnje vreme kada nas obuzima mrak demokratije, da se tako izrazim, često se susrećemo sa raznoraznim ćomanima na železničkim stanicama, po kafanama, parkovima gde svoj najlepši deo dana provedu sa svojim unučićima, na nekoj staroj truloj, ofucanoj klupi, rezervisanoj samo za njih, jer se niko normalan i ne usuđuje da na nju sedne, a kamoli legne. Viđamo ih često, bar preko leta, u prljavim iskrzanim mantilima, sa po kojom upadljivom zakrpom, starim pantalonam sa pola nogavice i izvrnutim džepovima, valjda da se da do znanja da se nema ni za flašu rakije, a cipele prozevale naveliko, lutajući po svetu ispustile su svoj duh trajanja.
Sa druge strane, možemo videti i malo elegantnije obučene, tj. one koju su tako reći uspeli u nečemu, navukli na sebe košulje, kravate, ispeglane pantalone sa linijom po sredi, izglancane cipele, ne bi li pokazali time da su neko i nešto. Ali kada svuku sve to sa sebe, nisu daleko od onih koje sam maločas naveo.
Negde u srcu Šumadije...
- Dragojlooo... Oooj Dragojlooo!
- Ahm, hm... grr.
- Ustaj pijanduro, d'ideš na pos'o.
- Bježi bre Milunka, pušti me da spim.
- Ajde tako ti ljeba i krsne Slave... di'š se,.. evo sam ti kupila novo odelo, i kravatu, i cipele da k'o gospodin čovek odeš na pos'o.
- Jebeš ti to Milunka, kad odelo ne čini čoveka, svi smo mi ista banda...
-Ajde oblači ovo, da te ne gledam u onim iskrzanim krpama... Sramota bre Dragojlo, pa šta će reći selo kad te vidi...?
- Ne zagledaju u kafani baš u mene, tamo gledaju u dno čaše, bole njih ona stvar kako ja izgledam...
- Ajde bre pijanduro, nazuvaj se i gubi se na pos'o... Vid' kako si mi lep ovaki. Uh ljubi te tvoja Milunka... Ajde pamet u glavu i kupi u povratku neštu za ručak.
- Oću...
Tri dana kasnije...
- Gde si bre nesrećo jedna, tri dana te nema.... Ku-kuuuu. Na šta ličiš, vid' kravate pocepane, pa šta uradi s'pantalone?
- :hik: A bre ženo miči se, si kuvala nešto, crko' gladan...?
- Ma da ne bi i da kuvam dok se ti smucaš, si opet bio u kafane, jeli bree?
- A no gde ću!?
Ku-kuuuu...! Pa kog sam ti đavola kupovala tolke garderobe, jeli bre?
- Sam ti lepo rek'o da odelo ne čini čoveka!
- Nemoj ti mene da filozofiraš, no mi rekni gde si ti bio ova tri dana...?
- Pa kod Jare u kafanu...
- A znaš li ti da imaš kuću, nesrećo čorbadžiska?
- Znam ja da imam kuću, no ove nove cipele ne znaju put do kuće, jebale te nove cipele... a ni kravata ni za kurac da posluži, ma ni da se obesim ko čovek. Zajebi ti to no vadi iz tog šteka pare, d'idem po još rakije.
- Eeee... budala ostaje budala.
Ironičan odgovor na kevin poziv posle ponoći.
Keva: Ćao sine, gde si?
Ti: Evo me sa devojkom kući...
K: A šta radite?
Ti: Sedimo u mraku.
----------------------
Keva: Ćao sine, gde si?
Ti : Evo me u bloku sa ortacima...
K: A šta radiš?
Ti: Sedimo u mraku... Dodaj buksnu Ćomanu, pričam s kevom.
Probuditi čarobnog duha iz dubokog sna. Riješiti ga duboke apstinencije i teške nejebice. Pokazati mu istinski put prema rajskim vrtovima i toplijim krajevima. Umakati istoričara sve dok se boje ne rastope.
- Je li tebreks, šta bi sinoć kod Maje? Jesi ga pristavio?
- Ne brate ti si. Pala je mala ko ćoman kod četvrtaka!
- Pričaj jebote. Mojne da me krčkaš.
- Mala je profi Saša Grej, protrljala je Aladinovu lampu.
- Tako te volim! Ajmo na pivo, ti častiš.
Sposobnost koju vremenom pridobijaju dileri i koja jača iz godine u godinu aktivnog bavljenja ovim kriminalnim delom.
Kažu da postanu toliko precizni pri pakovanju robe, da iz jednog poteza prebacuju tačnu gramažu, što Dragica uvek i potvrdi. Ruka sama ide.
-Tebra, kol'ko za petardu dsa, a?
-Tri soma.
-Evo pare, daj pa d'idem, čekićaju me 'vamo ovi ćomani.
-Ček' da bacimo na vagicu, da vi..
-Ma izbaci iz ruke, nema potrebe za merenjem! Predaješ nam autogramažu kad god smo kod tebe gajbi.
Definitivno najinteresantniji i najmisteriozniji lik iz kultne crtane serije “Mumijevi”. On jebe i leti.
Radi se o vrlo kompleksnom liku kojeg ne može svako da voli. Klinci kojima je on bio omiljeni lik obično su bili zreliji od svog društva baš kao i ovaj misteriozni ploditelj u odnosu na Mumija i ostatak kompanije, jer da bi se uvažio njegov lik i djelo potrebno je imati nešto viši koeficijent inteligencije od tetkinog Miška kojem je glavna zanimacija ultimejt fajt sa svojom mlađom sestrom.
Od njegovog prvog pojavljivanja u seriji, po njegovoj pojavi se vidi da je za svoje godine mnogo toga prošao.
Uvijek je u istoj pocjepanoj odjeći dugih rukava kojom možda pokušava prikriti tragove uboda igle nastale dugotrajnim intravenoznim drogiranjem. Ovu teoriju dodatno potkrijepljuje i činjenica da Svire ima jako proširene zjenice. Romantičari pak tvrde Svire nije ćoman, već da želi prikriti tragove sječenja vena za nekom nepoznatom ženom koju je sreo na svojim putešestvijama. U svakom slučaju odjeća ga dodatno izdvaja od ostatka Doline Mumijevih jer uprkos tome što se nikada ne presvlači, makar ne ide go okolo.
Svire je mršav, i često djeluje izmoreno. Izmorenost se osjeti u njegovom glasu i pogledu ali nije ona nastala svakodnevnim istovaranjem Tamića sa tatom Mumijem, već od burnog I teškog života. Ponekad se učini da je Svire razočaran u svoju sudbinu i da se povukao u izolaciju koju mu pruža Dolina Mumijevih kako bi se odmorio od svega.
Sviretov glas nije pretjerano muževan ali je ipak dovoljno dubok i misteriozan da stimuliše lučenje izvjesnih tjelesnih tečnosti kod pripadnica ljepšeg pola. Svojim boemskim glasom govori polako i rijetko ali mu je svaka ka’ Njegoševa.
Uočljiva je i sličnost između njega i Male Mu. Neki smatraju da je sestra Male Mu dovoljno stara da ima dijete njenih godina i da je Svire rano ušao u pubertet pa bi odatle bilo moguće da je džangrizava stanovnica Doline Mumijevih začeta u jednoj od Sviretovih veselih noći.
Obzirom na sve opasnosti koje vrebaju u divljini koju on često posjećuje (naročito zimi) a koje on uvijek izbjegne ili pređe na neki dovitljiv način opravdano je smatrati da je Svire već odslužio vojsku. Neki idu tako daleko da smatraju da je dotični kao rezervista išao na ekskurziju Hrvatska-Bih ’91-’95 pa da je vrlo moguće da je razvio post-traumatski sindrom koji ga je i natjerao da se povuče u vukojebinu u kojoj sad boravi.
Svire je i značajan klimatski faktor u Dolini Mumijevih. Krajem jeseni, on odlazi na jug gdje ostaje do pred sami kraj zime, kada kreće da se vraća nazad kako bi svojom usnom harmonikom označio dolazak proljeća. Kako se Mumijevi u tom periodu bude iz zimskog sna i time ponovo postaju aktivni članovi društva Doline Mumijevih, može se reći da je Svire na taj način i značajan socijalni faktor u istoj.
Sin: Tata, tata, prebaci na trojku.
Otac: Ne može sine, vi'š da pratim tiket.
Sin: Ali tata, proć'e mi Mumijevi. sprema se da zaplače
Otac: Ko ti je omiljeni lik iz Mumijevih?
Sin: Svire!
Otac: prebacuje kanal Gledaj sine! Bićeš ti jednog dana tatin nasljednik, najveći jebač u selu!
Kaže se za čoveka koji kao da je ustao iz mrtvih. Hodajući zombi. Izgled čoveka koji boluje od smrtne bolesti ili narkomana u poslednjoj fazi raspadanja.
- Šta je sa Neše brate? Videla sam ga juče ladno posle ... pa ne znam ono, jedno godinu ili dve. Dečko kao vampir izgleda. Tako i priča.
- Nešo Kinez? Ćoman je to prevejani. Osušio se kao lisičiji kurac a još ćopavi po gradu ceo jebeni dan. Neće ga ni Bog više. Jači vetar bi mu kosti rasuo po ulici.
- Što ga zovu Kinez?
- Žuto, maco, žuto. A i valjao je pre od Kineza.