Izgled pokazivača brzine kod automobila domaće proizvodnje koji su preživeli svoj vek ali se nekako kotrljaju drumovima. Svetlosni efekat je kao da potiče od polovnih frižiderskih sijalica kupljenih od Kineza u Pančevu.
- Sine, kakvi su ti to upišani cajgeri, na šta ti to liči?!? - Raspadaki, sine, raspadaki, šta da ti kažem... a kao to je jedino što ti smeta?
Predstavlja jedan od najiritantnijih načina usmenog opštenja. Javio se razvojem interneta, probojem američkih serija na domaće tržište i jačanjem turbo folk kulture kada su neuki ljudi pomislili da su naučili engleski jezik i krenuli u masovno skrnavljenje svog maternjeg. Ovaj način izražavanja koristi uglavnom ona populacija koja svoj jezik "obogaćuje" izrazima tipa full, fensi, ekstra koji su se već standardizovali kod nas. Nažalost ova populacija (koja mahnito raste) uglavnom ne zna izvorno značenje tih reči.
Brate, neke stvari su se skroz flipovale, moraš da prihvatiš trend. Nije više kul pričati kao da si izašao iz Zone Zamfirove. Turn araund oko sebe, pogledaj samo koliko turskih reči imamo. Hoćeš da ti isprintam spisak da pogledaš? Nema enda, čoveče... Baj d vej, engleski je postao mnogo bitan u svetu, šta fali da i mi akseptujemo neke reči koje glupo zvuče kad se translejtuju.
Doš'o englez balkancu i razmatra mu preduzeće. Balkanac: "Ju lajk?" Englez mu dogovara: "You have an astonishing production". Balkanac: "Prdakšn?" Englez: "Well - this what I have seen." Balkanac se okreće kolegi i pita ga: "O kakvoj prdakšn ovaj priča?!" Kolega: "Pa valjda se čudi ovom našem sranju od proizvodnje!"
Sedište na zadnjem točku, nekog od autobusa GSP-a(onih starijih,domaće proizvodnje), obično omiljeno mesto za sedenje starijih dama, onako se lepo zavale i za 50 dinara uživaju u svim čarima gradskog prevoza.
U zargonu automobil, uglavnom domace proizvodnje, mada se provuce i neki stranac... Karakterisu ga panjevi umesto suvozackog sedista, plasticna karoserija, specijalno dizajnirani prozori od najobicnijeg stakla. U dodatnu opremu za taljige spadaju: auspuh, kurbla, rucna kocnica i rezervni tocak.
Današnje domaće reklame u kojima se prikazuju ljudi obučeni u skupocenu odeću,sa skupocenim uređajima najnovije proizvodnje,u stanovima koji prosečnom srpskom građaninu liče na svemirske brodove,i sve to u doba velike krize,besparice,nezaposlenosti i ogromnog jaza između bogatih i siromašnih.
Jer većina nas živi u izobilju,i svi smo srećni,baš onako kako je prikazano u reklami.
Nalepnice koje najcesce vidjamo na automobilima domace proizvodnje(uglavnom na onim starijim) koje nisu tu da bi iskazale njihove sportske predispozicije,vec da bi prikrile tragove rdje koje ima na svakom uglu.
Sokovi sumnjive proizvodnje koji su sve rasprostranjeniji na našim rafovima što je kriza veća.Koštaju oko 100 kinti,toče se u balone a spravljaju ih od domaće vode i uvoznih praškova iz Bugarske pa i Turske. A naš narod uvek bio za kvantitet ispred kvaliteta.
Za razliku od brazilskog sufiksa injo koji se već izlizao i polako izlazi iz mode, a da ne govorimo da nije domaće proizvodnje, ije je novi sufiks koji svež, patriotski a takođe se njime lepo naglašava neka osobina, plus na sve to ima i neki starinski šmek.
- Matori ladno sam malopre kod blejao kod Savketa gajbi i gađali smo ljude sa terase kesama punim vode. I ja napunio kesu, još sam i džem dodao, vidim onako lepo skockanog čoveka sa šeširom, zategnem ga kesom odozgo, kad ono moj ćale. Kako sam se smorio. - Au brate, koji si ti Kretenije. ------------------------------------------------------------------------------------------------------ - Fali nam jedan za ekipu, da zovemo Đoleta? - Ma 'de ćemo njega. Ima dve leve, pravi je Retardije. ------------------------------------------------------------------------------------------------------ - Ovaj ne mogu da častim, nisam poneo novčanik. - Uvek ga zaboraviš. Koji si ti Štekarije.