Kazanjača je prostorija u kojoj stoji kazan za pečenje rakije (najčešće preuredjena garaža ili veća šupa, a ponekad i odeljenje posebno napravljeno za tu svrhu). E tu se, tokom pečenja rakije, prave maratonske pijanke, takve da su vredne pomena i u epskim pesmama, ako ne i posvećivanja posebnih. Te pijanke traju po par dana, sve dok se peče rakija, a obavezno su prisutni, od strane domaćina svečano pozvani, kumovi, zetovi, pašenozi, tast (tašta ne), šuraci, prijatelji itd., a uvek se nepozvane priključe i lokalne seoske pijandure ('de to da propuste). Tu šta se popije, to je fenomen svoje vrste. Tu bi i zmaj zaglavio na ispiranju. Flaša "sveže", tek ispečene rakije, neprestano se vrti u krug. Čovek koji pije nazdravlja onom narednom u krugu i tako u nedogled. Neizostavna stvar je i meze (sušeno meso, turšija, sir...), jer bi bez toga verovatno svi komplet zaglavili na urgentnom, k'o zmajevi. Bar ja to tako kapiram, i oni su ljudi valjda. Kada se taj ritual završi, ta rakija se kasnije periodično ispija na slavama, svadbama, ispraćajima ili neformalnim večernjim skupovima.
Kao što ste možda i naslutili, takvom skupu sam i sam prisustvovao, ali ne bih o tome sada, niti se sećam nešto mnogo stvari sa tog maratona, a i nisam uspeo ceo da istrčim pa me blam da pričam o tome.
Faktor ometanja pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti po kući.
:cak, cak, cak, čvak, sec, sec...
- Dragi, jesi li već iseckao meze, sad će gosti...
- PU! Jebemtisuncekalajisano i krv mlade rode! Rek`o sam ti da pokriješ te sise kad nešto sečem, zamalo prst da otkinem!
Najveća laž srpskog gosta, odmah posle domaćičinog „ma nisam ništa spremala“. Izgovara se u kolima ispred zgrade slavljenika, dok žena na zadnjem sedištu drži bombonjeru i flašu vina od 890 dinara. Plan je vojnički precizan: uđemo, čestitamo, malo žita, jedna rakija, sarma iz pristojnosti i u devet smo kod kuće, jer je sutra radni dan.
U praksi posle žita dolazi meze, posle mezea čorba, posle čorbe sarma, posle sarme pečenje. Taman kad pomisliš da je gotovo, domaćin donese flašu „one od pre pet godina, nisam je otvarao ni za koga“, a odbiti je teže nego reći keve da ti se ne sviđa njena pita. Oko ponoći neko dovede harmonikaša iz komšiluka, kum plače uz „Ruse kose curo imaš“, a ti otkopčavaš dugme na pantalonama i pišeš šefu da ćeš kasniti zbog viroze.
Novembar je posebno opasan jer se ture nadovezuju: Mitrovdan, pa Aranđelovdan, pa Sveti Nikola, i čovek u decembar ulazi kao prase na ražnju, okretan sa svih strana i pun do vrha.
- Ljubo, samo ćemo da svratimo, jesmo se dogovorili? Jedna rakija i palimo.
- Jedna, majke mi.
(posle šest sati)
- Ljubo, dva je sat, auto ostavljamo ovde.
- Ćuti, ženo, nije red da odemo pre nego što iznesu tortu!
- Iznosili su je u jedanaest, a ti si pojeo dva parčeta.
- Onda nije red da odemo pre kafe.
Najesti se ili bolje, preždrati se. Halapljivo trpati u sebe do iznemoglosti. Obično se izraz uzima za škrtu osobu koja uvek prvo zadovolji svoje potrebe, jer se boji da ne ostane gladna, dok ga debeli ljudi uzimaju kao meru predostrožnosti. Slično poslednjoj sceni u filmu "Tito i ja", gde mladi Dimitrije Vojnov za vreme Titove besede, prvi krišom degustira jela sa trpeze Belog dvora.
- Daj čoveče smanji gas, neće nam nigde pobeći meze.
- Hmmm hmmm aaaa?
- Smanji malo ritam i uhvati se malo za slaninicu, pojeo si sav kulen s ovala.
- Hmmmm nju bate imam i kući hmmmm.
Ortak koji se večito gura da baš on kuva riblju čorbu na izletima, jer mu je tečin pradeda bio alas.
- Alo, bre, Merline, je l' gotov taj čorbuljak? U'vatilo nas meze, popadaćemo!
- Čekaj da dodam još malo sirćeta, da baci još neki ključ i onda može da se cedi, pa da počnem da je kuvam!
- MOLIM!!!!!
Obećanje koje daje polupijani obećavant, nesiguran u određivanju položaja svog dupeta i glave, a sve u nameri da bude fleksibilan i iskaže sve varijetete i mogućnosti lingvistike "mož da bidne al ne mora da znači" usmerenja.
- Mače, dobra ti gajba, jako dobra...
- Hvala, nisi morao da izuvaš cipele...
- A, šta... izuo sam ih... nisam primetio... Nego, imaš ti neko meze? Malo da meznem?
- Stavila sam kafu, bilmezu, pozvan si na kafu. Jel znaš ti šta znači kad te riba u dva noću zove na gajbu da ti kuva kafu? Jel znaš?
- Ma znam, mače... definitivno možda ću da te karam, majke mi... samo ako bi mogla neko meze da me prođe žgaravica, a posle de-fi-ni-tiv-no možda padne seks, a možemo i da pijemo tu kafu, što da ne...
- A da ja tebe definitivno možda spakujem napolje, što bi se gužvala s tobom, ja sam riba na položaju, moram da pazim na sebe...
- Aha, dobro... ajde onda samo kafu. Daj tri kocke šećera...
Ritual razbijanja onog matorog jajeta što će isputiti dovoljno jake smradove da istera one druge smradove što vam dodju ujutru i predstave vam ih kao "goste" a kući ne misle ići dok zidovi ne počnu da plaču.
A: O matero pa jesu oni gosti još tamo počeće mi utakmica a tv su okupirali...
B: Jesu i ne misle ići tek su načeli jedanaesto meze!
A: Ništa kad zagusti ne pita se ponesider čuvarkuću i razbijaj samo što nije počela utakmica!
Uf, kad se samo setim. Nijedno klanje nije moglo da prođe bez mene. Ćale me zove sabajle da ustanem, a ja tu noć uopšte ni ne spavam. Dođu ljudi, nalije se svima po ljuta, iznese se meze što smo sušili prošle godine, mlad sir... Posle toga pravac svi u obor. Mi izvlačimo svinju iz obora, a braša je derne u glavu čekićem i zabode nož u gronik. Krvi šiklja na sve strane, jadna svinja zapomaže, a mojoj sreći nema kraja što sam deo takvog odabranog društva. Dok se creva vade, ja tu posebno obratim pažnju, ko zna, možda ću ja jedan dan naslediti to mesto, i biti počastvovan da svinju prvo rasparam, a onda joj povadim sve organe. Polutke se donose na sto, meni dodaju nož, naravno najtuplji. Znam šta mi sleduje, ono zbog čega prethodnu noć nisam oka sklopio, ono što se čeka jednom godišnje... Majstor odvaja meso, a meni daje tablu masne slanine da od nje napravim što sličnije čvarke. Dajem sve od sebe, ne trepćem. Iz pozadine se čuje: "Gledaj mali što je vredan, prava momčina!", a meni srce puno...
Bolest koja se garantovano leči u Sremu.
Ta komšo dodji ovamo imamo odličnih čvaraka i švargli za meze, a kasnije možemo udariti po kobasicama i slaninici, prste da poližeš!
Sremac, majke ti, dokle ti možeš tako da jedeš te mesne proizvode?
Ta do jeseni, dok ne zakoljemo svinje i napravimo nove đakonije...
Domaćin kod koga uvek ima rakije.
- Gde ćemo večeras, ja nemam prebijene pare u džepu?
- I kod mene isto, ali imam rešenje. Idemo kod Milovana, njegov deda ima pun podrum rakije, on je nepresušni izvor.
- Odlično, samo da mi ne presušimo, valjda će da bude i neko meze.