Izaziva konfuziju u ekipi koja je dugo odolevala napadima protivnika. Posle prvog vrlo brzo dođe i drugi, treći...
- Jebote, šta se desilo maloj Ivanici, bila baš fina, skroz neiskvarena, a gledaj je sad. Svaki dan je sa drugim likom. - To ti je druže moj problem prvog gola. Dugo se nećkala i branila svima. A onda ga je rano primila, osladilo joj se a ostalo je istorija.
Srpska akademija nauka i umetnosti. Nezvanično, Veće staraca kome ne može pristupiti niko ko nema najmanje 120 godina, disidentski staž iz Titovog doba i ne bavi se ozbiljnim naukama (npr. kreativna istorija, kreativna geografija) i ozbiljnim umetnostima (npr. bidermajersko slikarstvo, epska književnost - film nikako!). Naši najveći umovi i nacionalni radenici se okupljaju u ovom zdanju, hermetički zatvorenom da promaja slučajno ne desetkuje članstvo i bira svog predsednika i pri tome se igraju partizana i četnika, pa ga ipak izaberu. Priča se da ova institucija ima određene poslove i zaduženja, ali niko ne zna koja, pošto niko nije video da Akademija išta radi.
Obično su dobri drugari nerazdvojni od mladosti: u pijanstvu i pri punoj svesti. Usavršili su tehniku međusobnog čuvanja leđa i dugo deluje da će lojalnost biti doživotna jer je kumstvo nepovratno.
Kumstvo može u nekom periodu polako da preraste u svoju suprotnost. Potrebno je da se kumovi odaju politici, prihvate vlasti, da im se dopadne ista žena, da se uortače....
Istorija je brižljivo zabeležila da mogu i glave da padnu. Današnje vreme i dalje dokazuje da se ta praksa nije promenila.
To je ono što, sa mnogo žaljenja i ružnog samosažaljevanja pomislim svaki put kada gledam rekapitulaciju poslednjih 20 godina naše istorije. U vreme kada se komunizam urušavao, nama je zapao demagog i nacional-socijalista (lažni nacionalista i doktrinarni socijalista) Milošević. Kada je to narod (barem delimično) prepoznao i prezreo, vođstvo je pokušao da preuzme sujetni i ko-zna-čiji Vuk Drašković i, 09. marta 1991. godine, upropastio poslednju priliku da se iz svega izvučemo kao ljudi. Ostalo je istorija, koju smo mi proživeli (a neki je nisu preživeli).
Transformer. Muškarac koji svojoj budućoj glumi mukicu, sve dok ova ne potpiše kod matičara. Hulja koja svoje sadističke nagone potiska sve dok ne ostvari svoj cilj, jer u njih njiva velika a njegov posjed mali. Nerijetko pijan još u prvoj bračnoj noći, mladu otkida od kurca u figurativnom tako i bukvalnom smislu. Nakupilo se, jebi ga. Ostalo je istorija: glupača od sramote ne razmišlja da njenoj mukici, koju je hvalila pred drugaricama, familijom i na poslu, zapiša obraz.
- Šta je Majo, opet stepenice? - Liži mi čmarulju, kurveštijo!
Preventiivna mera protiv stvaranja studenta Filozofskog fakulteta. Naučiti ga da od istorije, filozofije, sociologije nema 'leba već da gleda da upiše medicinu, elektrotehniku ili nešto od čega može da se zaradi. Da se uklopi u sistem a ne da ga kritikuje. Deca kojima se ne slomi duh studiraju ono što hoće a ovi drugi studiraju po savetu roditelja "isplative" fakultete.
Uz izvinjenje onima koji studiraju medicinu i elektrotehniku zato što to vole.
Smaracki predmet na prvoj godini pravnog,na koji izlazim deseti put...nije mi jasno ZASTO BOZE ZASTO,ja razumem i da treba istorija,i latinski al ovo je ono ne zna se...uglavnom posle celodnevnog ucenja nisam zapamtio nista tako da cu ovu definiciju posvetiti mojoj voljenoj :-) Ljubavi ti si moj kapital,trziste moje ljubavi...Volim te racionalno, ekonomicno,bez obzira na amortizaciju,nikada te necu rashodovati iz svoje ljubavi na kontu sumnjivih i spornih potrazivanja...Volim te kao visak u proizvodnji!
Istorija kaže da je Marko Kraljević bio turski vazal, ali u narodu ostao je zapamćen kao spasitelj. Da je Marko bio na Kosovu, mi bi pobedili. Ali nije, okasnio je, kaže narodna epska pesma - ne kaže, doduše, da li je kasnio GSP ili su bile neke demonstracije u gradu. I tako je Marko stigao kad nikom više nije trebao. E, kad tako neko više nikom ne treba, a stigao je pun entuzijazma kaže se, nekad i u engleskoj verziji: