Momak, mladić. Ali nekako... pederski.
Boško Jakovljević ima novog dečka.
Momak, mladić. Ali nekako... pederski.
Boško Jakovljević ima novog dečka.
Kao što autor Rosoneri reče, "Blaz ne može da bude čo'ek ispod 150 kila". Moj deda se nije zvao Blaž, i nije imao 150 kila, već pola od toga. Dakle, ja u stvari i ne definišem svog dedu. Ali deda je dobra riječ da se stavi uz Blaza. Odaje dozu subjektivnog i vjerovatno nezasluženog poštovanja, uz odsustvo svakog straha. Zato nije recimo - tata Blaž, čika Blaž, čiča Blaž... Ne ide.)
Moj deda Blaž je dobar čovek, iz perspektive svakog komšije iz kuće preko puta koji mu već 20 godina viri u kesu sa pijace. On sjedi u fotelji i salta kanale, gleda tenis, gleda farmu, gleda dnevnik, gleda slagalicu, gleda bolji zivot (e jes ovaj marko nikolic dobar glumac...eee...), i tako gleda sve na sta naidje, ne obrcajuci paznju na to sto mu prolazi ispred ociju. Da, deda Blaž je malo izlapeo, srecom po njega. Deda ima teske kosti, ima salo, tesku osuncanu, izboranu glavu, i svijetle oci sa alkoholicarskim podocnjacima. Deda Blaž, dok je bio samo Blaž, nikad nije morao da prestane da pije. Jednostavno, ta casa je toliko isla uz njega da nikome nije ni padalo na pamet da mu trazi da stane. Sada vise nije tako u mogucnosti (sto ga ne sprecava da natoci rakiju prije variva, ali ta se ne racuna u alkohol). Sada se fura debeli stap. Cesto zaticem dedu Blaža u mojoj osuncanoj ulici kako sjedi u dvoristu na niskoj stolici platnenog zaledja, sa tim istim stapom od svijetlog drveta medju nogama. Deda Blaž voli i zenske, i cesto mu taj lako zagubljivi pogled odluta nehoticno tamo gdje mu ni misao vise ne ide. On to tako malo, instinktivno, zavuce oko u bezbriznije krajeve, i uvijek prizna kad je uhvacen.
Deda Blaž ne prica mnogo. Jes jes, nije nije, hehe, eee Marko Nikolic, dobar glumac... To i jos par uzrecica su mu dnevni repertoar. Cudno mi je to bilo, jer ostale dede iz ulice ne zaklapaju. Deda Blaz ne voli da seta, valjda stedi kilometre, postao je tanak sa njima, i sam je osjetio (ali ni o tome ne prica). Voli kad mu pogodimo merak. Kako samo dusevno ispusti ono'eee hehe', kad mu iznesemo TV na terasu, ili kad mu spremimo ribu. Voli ribu. Voli i da vrti onaj stap u ruci. I sve je vise blažen sto je tuplji, taj moj deda Blaž.
Malo cudno zvuci, al tako ce verovatno odgovarati nasi unuci kada im budu postavili pitanje da li slusaju neke danasnje popularne bendove/vrstu muzike...
(u diskoteci muk, ali svi skacu jer imaju bluetooth 22.0 slusalice... Unuk 1 prilazi Unuci 2)
U1: Cao, slusas rock?
U2: Neee, to slusa moj deda... ja slusam novije stvari...
U1: Na primer?
U2: Na primer, treci Sekin klon zvuci skroz cool...
(tucite decu dok nije kasno)
Izraz koji koristimo često korisćen u nervozi,ili depresiji i nastaje kad sugovornik saopšti "subjekat", koji je nama podrazumevan, pa često nastaje takav odgovor...
-Čekaj,pa to je Janko !!
-Jok, otac moj
-Pa nisi valjda bio to ti ?
-Jok,otac moj
Samokritičnost nakon oralne greške.
-Ubiće me zato što sam se izlanula... Ja i moj dugačak jezik.
-Kako napreduje snimanje?
-Ne znam, dobila sam otkaz zbog scene sa pušenjem... Ja i moj dugačak jezik.
Neko pred kim žena mora biti u najboljem izdanju. Zašto? Zato što je žena.
Ex mora da shvati šta je izgubio.
Obavezno nakon ubistva ili hapšenja nekog narko dilera, razbojnika malo većeg kalibra ili ako je delo iz nekog razloga malo više medijski propraćeno, pojavljuju se roditelji uhapšenog i sledi veliki naslov "Moj sin nije kriminalac". Nakon toga sledi pola strane obaveznog nabrajanja dobrih dela koje je uhapšeni ili ubijeni svakodnevno radio. pomagao je bakicama da pređu ulicu, hranio golubove, učio klince iz kraja da voze bajs, branio slabije, sadio drveće i bio dobar sportista, a jedino što je mrzeo nepravdu pa je ponekad upadao u probleme jer se borio protiv nje. I naravno neko mu je sve to namestio. A ako je poginuo onda ga je ubila država.
Nacin na koji zapocinje recenicu svaki 6-ogodisnjak,iole sposobniji od svojih vrsnjaka u odredjenoj muzickoj,likovnoj,sportskoj ili kakvoj drugoj disciplini.Idoli su jedinstveni,jer su samo oni proneli slavu odredjene discipline.
- Ja sam Marko,treniram stoni tenis 2 godine i moj idol je Aleksandar Karakasevic.
- Ja sam Bojan,treniram skok u vis,i moj idol je Dragutin Topic.
- Ja sam Tanja,treniram atletiku i moj idol je Olivera Jeftic.
- Ja sam Borko ,treniram plivanje i zeleo bih da budem kao Milorad Cavic
- Ja sam Stefan,treniram tenis i kad porastem bicu kao Boba Zivojinovic
Novinar: Zasto ne kao Novak Djokovic?
Stefan: Zato sto sam ja sin Bobe Zivojinovica.
Inicijalna kapisla za početak tuče kod neodlučnih klinaca.
Kad već svi navijači postanu smoreni čekajući epsku bitku između 2 rumena balavca,bitku koja će napokon odlučiti ko je najjači u razredu,na scenu stupa koju godinu stariji (i mudriji) klinjo.Postavlja se između junaka,koji su već davno pobacali školske torbe u grmlje,stojeći svako u svom neprobojnom gardu i u strahu čekajući potez ovog drugog,pruža prst na polovinu odstojanja između heroja i kaže:"Ne morate se tući,'ajd ko pljune u moj prst-jači."
Oba klinca u isto vrijeme ispaljuju projektile koji,naravno,završavaju na licima suparnika jer je prst brzinom munje izmaknut,a neodlučni ratnici istom brzinom pretvoreni u neprepoznatljivo klupko obavijeno prašinom iz koje izviri poneka noga,ruka,raščupana glava...
Ko preživi pričat' će.
Osoba koja vrlo cesto ima nadrealne moci.Sluzi da se dokaze nesto sasvim nemoguce,ponekad (cuj ponekad,stalno) i izmisli.
A:E brate cuo sam da Mesi prelazi u Real
B:Ne seri,okle ti to???
A:Reko mi drug sa Vozdovca,on se cuo sa Mourinhom juce,reko mu sve do detalja....:)
-Moj drug podigao 400kg iz bendza, k'o iz picke
-Moj drug kupio novu Nokiu N99 14mpx,160 GB memorijska,16Ghz...
...