
Obavezno nakon ubistva ili hapšenja nekog narko dilera, razbojnika malo većeg kalibra ili ako je delo iz nekog razloga malo više medijski propraćeno, pojavljuju se roditelji uhapšenog i sledi veliki naslov "Moj sin nije kriminalac". Nakon toga sledi pola strane obaveznog nabrajanja dobrih dela koje je uhapšeni ili ubijeni svakodnevno radio. pomagao je bakicama da pređu ulicu, hranio golubove, učio klince iz kraja da voze bajs, branio slabije, sadio drveće i bio dobar sportista, a jedino što je mrzeo nepravdu pa je ponekad upadao u probleme jer se borio protiv nje. I naravno neko mu je sve to namestio. A ako je poginuo onda ga je ubila država.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Zaboravio si da kazes da je bio uzoran, ako ne i najbolji ucenk/student u skoli ili na fakultetu. +
Vidiš, znao sam da sam nešto ispustio, ali dobro, mislim da je i ovako prilično jasno šta htedoh reći.
Omiljeno.
E, ja zaboravio da kažem i da mi je omiljeno.
A šta će pusta mati...+