Nedeljno jutro, provincija, pekara otvorena u pola pet ujutro i cela ulica miriše na sveži hleb - peciva se iznose tek od pola sedam da školarci mogu kupiti užinu. Populacija zombija je već budna i kreće u pohod na svežu robu.
- Milunka vadi tandžaru! Evo stižu penzioneri, privuk`o ih miris, sav će leba da nam ispipaju!
- `vataj Radisave, ode ja po sataru da malo pripomognem!
Vest koja svakom reprizom postaje sve zanimljivija i zanimljivija. Verovanje je da će se dolazak apokalipse naslutiti kada političari postanu iskreni i pošteni, televizija počne prikazivati zaslužne umetnike koji, za nevericu, nisu jedni drugima rod i kada svako bude imao posao i dobru platu kao građanin zemlje članice evropske unije.
Nikad!
Sedamn'est joj je godina, voli sve što vole mladi, oblači se u Osijeku, jer ne želi da je niko od ekipe kopira (a Osijek je preko ruba svijeta, ono). Na spomen Montena, Azre, Šobića, Prljavog kazališta, Haustora kaže da ne gotivi narkomansku muziku, ali zato zna da Aca Lukas ima ožiljak na lijevom guzu. Pohađa gimnaziju samo zbog toga što pljuje po raji iz Mješovite, nema veze što joj profesori češće viđaju ćaleta od nje same. Na pojam "tektonske ploče" odgovara da nije bitno da li je tektonska ili venecijska, bitni su dezeni i boja da se upari sa tuš kabinom. Ali zato zna da prepozna BMW-a po zvuku na 600 m, čak i da kaže na kojoj pumpi je točeno gorivo. Međuosovinski razmak, obrtni moment i izlazna snaga joj nisu nepoznati pojmovi, ali najjača je kad se priča o sjedalima i tapacirungu. Želi da upiše medicinu jer joj se sviđa kako je kučkasta Kristina iz Uvoda u anatomiju, uz slogan: "Ima se, može se"... Kad skontaš da je sve više ovakvih mentola, onda znaš da je blizu smak svijeta!
2030. je godina. Serija neobjašnjivih požara je zahvatila sve moguće poljane duvana na svetu. Kompanije cigareta propadaju i zatvaraju se.
Pušači širom sveta počeli da strahuju, čime će sad da ublaže želju za nikotinom. Neki počinju da ze prežderavaju, javlja se problem globalne gojaznosti, tako da Ameri više nisu predmet podsmeha. Neki pokušavaju da prođu u narkomaniju, ali ne ide, nelegalno jebiga. Pokušavaju da se nađu različite alternative, ali bela rada i maslačak nisu baš adekvatne zamene i dobija se osećaj kao da si krljnuo jezik žabi.
Ljudi šeću ulicom i sikću jedni na druge od nervoze koju ne mogu da zamaskiraju nedostatkom nikotina. Javljaju se sukobi koji prelaze u demonstracije i razbijanje gradova širom sveta. Vlada opšti haos.
Ljudi na sve načine, ukrštanjem različitih biljaka i genetskim inžinjeringom pookušavaju da renoviraju istrebljenu vrstu biljke - duvan. Ali sa katastrofalnim rezultatima i opštim trovanjem.
Ljudi, ipak, počinju da se pomiruju sa sudbinom. Pušači, za promenu, prihvataju naučna otkrića da je pušenje štetno za zdravlje što im pomaže da prebole cigare. Počinju da žive zdrav život i da udišu svež vazduh, koji je još uvek tu i tamo zagađen fosilnim gorivima koja polako nestaju, pa se motori sa unutrašnjim sagorevanjem menjaju elektro-motorima, ali većim intenzitetom nego danas.
Tinejdžeri primećuju da im štek novca, koji su odvajali za cigare, postaje nagomilan. U čudu prebrojavaju pare i vide da sad imaju za novu gitaru, motor, patike, odeću. Njihovi roditelji primećuju da lakše isplaćuju dugove nego ranije. Komunalni radnici više ne sakupljaju opuške po autobuskim stanicama, a ovi što čekaju autobus, ne moraju da strahuju da će im stići autobus čim pripale cigaru.
Komšinice dolaze da tračare jedna kod druge, ali sad mogu da se vide, jer nema izmaglice od dima od cigara koji će im magliti vid dok uspostavljaju kontakt očima. Više se ne okrivljuje cigara za impotenciju i rak pluća. Dolazi do saznanja da jutarnja kafa, za divno čudo, može da se popije bez jutarnje cigare. Više nema progorelih rupa po nameštaju koji su nastali kao rezultat nespretnog rukovanja cigarom. Momci i devojke više ne moraju da brinu da li će njihovim partnerima da smrdi iz usta na duvan kad se ljube. Opšta idila.
Svaki pušač je makar malo zadrhtao dok je čitao ovo.
Prvo što ti padne na pamet kada pogledaš kroz prozor i vidiš radnika EPS-a, Telekoma, komunalnog i saobraćajca zajedno kako idu ka tvojoj kući. U tom trenutku ona četiri biblijska jahača - unesrećitelja deluju kao šonje.
Opustošen ostatak bivše civilizacije po kome se kreću nemrtvi leševi i živi koji nisu uspeli da se evakuišu.
- Je li, Šomi, jesi bio skoro na Vukajliji?
- Jesam, Šomi, zombi apokalipsa...
Kada jednog dana kaizen oživi sve definicije sa groblja.
Vaskrsavanje mrtvih autora Vukajlije. Predanje kaže: kad ponovo bude ustao master Valsinarb i povede armiju nemrtvih, to će biti kraj Vukajlije kakvog poznajemo.
Sta nas vise jebe majka priroda sa ovim postepenim mutacijama virusa? Ajde lepo da krenu zombiji pa da znamo lepo na cemu smo.
Virus: Zombis Popizditis
Simptomi: Trcanje punom brzinom prema tebi dok jos uvek gricka ruku tvog debelog komsije koji je bio suvise spor da pobegne.
Lek: Obliznji cvrst objekat pribliziti maksimalnom brzinom prema glavi obolelog. Ostvariti kontakt sa glavom obolelog. Ponoviti po potrebi.
Oboleli bi posle uspesnog postupka trebao da umre. Bolje on nego vi jel tako?
Ishod ispita za koji je student počeo učiti juče.