Vrhunac oduševljenosti definicijom/posterom/reakcijom. Zajebalo čuveni komentar "ulogovao sam se da bi ti dao plus"
Komentari : 1. Bravo +++ 2. Ovo jebe. svaka čast 3. Svaka ti dala sretsame 4. Odlična defka, popušio bi ti kurac. Bravo +++ 5. + i patrik 6. Ulogovao sam se posle 100 godina da bi ti dao plus. 7. Napravio sam profil da bi tao plus.
Rečenica koju izgovaraju stanovnici Srbije kad god čuju da je neko dao velike pare u dobrotvorne svrhe ili da je neki bivši sportista prokockao ogromnu sumu dolara.
I
Vesti: "Bil Gejts je danas velikodušno poklonio 20 miliona dolara fondaciji za gladne u Africi..."
Prosečan Srbin: 20 miliona?! Pu, što meni nije dao bar 20 hiljada, kako bi mi dobro leglo... Uh...
II
Vesti: "Skoti Pipen je juče objavio bankrot, nakon čega je priznao da je sve pare izgubio kockajući se poslednje 2 godine u Las Vegasu. Procenjeno je da je u toku karijere od ugovora i reklama zaradio nešto malo manje od 200 miliona dolara..."
Prosečan Srbin: "Šta?! Ma ne mogu da verujem! Eeejjjjj!!! Što meni nije dao bar milion? Kupio bih 10 stanova u Beogradu, izdavao ih i ništa ne bih radio do kraja života, samo bih svakog prvog u mesecu skupljao kiriju...
Devojka sa kojom za jedno veče možeš da uradiš ono što sa svojom pokušavaš dva meseca. Voli da se igra i hoće da učini. Predigra, ali ništa više od toga.
-Gde si ti izgubi sinoć, majke ti? -Ispratio malu Maju do kuće. -I? Jesi uradio šta? -Pa ono, dala kaparu. Za nešto više ćemo videti.
Kada vam neko nesto trazi a vi hocete da ga na oldskul(stari:)) nacin odjebete ili zato sto smara,ili zato sto to nemate ili ne zelite da mu to date kazete mu jednostavno Dao ti bog Rogove!
A brate daj meni malo smokija... -Dao ti bog rogove! Kupi sebi!
Veoma škrt čovek, tvrdica, ne bi ti dao nešto svoje ni za živu glavu.
- E, komšo jel imaš makaze za živu ogradu, samo vrhove da skratim, ove moje se slomiše, moram sutra nove da kupim. - Nemam ja to, nikad mi nisu ni trebale, a što ne pitaš Milana od preko puta, on ima živu ogradu kao i ti? - Ma on je škrtica, ni bolest ti nebi dao, gde od njega da tražim, znam da mi neće dati. - Pa i to što kažeš, a kada mu treba nešto on dođe i traži, iako svoje ne da.
Srki:”Batice, čujem da ti je Šone, malo skuplje naplatio za onaj svoj krš od kombija? ” Ljuba:“Brate, ne staj mi na muku!“ Srki:“Brate, pa gde si našao sa njim da praviš posao...taj bi popu naplatio krštenje!“
Kontradiktorni imperativ. Nalaze ti da nemas dlake na jeziku, a ne da ides drugome niz dlaku da mu se ne bi, eventualno zamerio. Da zanemaris sopstvenu snishodljivost, podcinjenost, poltronstvo, uctivost, strah, inferiornost, empatiju, sazaljenje, kolegijalnost, interes ili druge moguce kategorije koje te blokiraju da mu saspes istinu u brk.
S druge strane, ako bespogovorno slusas tudje imperativne savete kao sto je i ovaj,ladno rizikujes da budes upravo pokoran, snishodljiv, inferioran, podlozan manipulisanju, bez sopstvenog misljenja i manjka ti samopostovanja, samosvesti i samodovoljnosti. Zato razmisljaj svojom glavom i ako mislis da treba popu reci da je "Bob", a bobu da je "Pop",ili mozda suprotno, odradi kako si sam zakljucio, ili u sopstvenom interesu, pa makar i jedno mislio,a drugo govorio. Zajebi dlake na jeziku, istinu, pravdu i logiku.
Životna priča večitog studenta. Priča između čijeg je početka i kraja smešteno nekoliko reformi visokog obrazovanja, promena vlada, predsednika i minimum dva svetska prvenstva u fudbalu.
Kako je njihovo čedo posle mukotrpne četiri godine završilo napokon tu srednju školu, ćale i keva nalaze se pred teškim izborom: Da pronađu neki posao svom sinu (ili ako je žensko, da je brže-bolje udaju) ili da ulože stotinak hiljada i upišu na fakultet. Budžet je omanuo, jer kombinacija spremanje prijemnog + toplo junsko vreme dušu dalo za basket + ortaci bez ikakvih ideja, ambicija i planova ipak bila prevelika otežavajuća okolnost kako bi se faks upisao na teret države. Dakle, ili da ćale i keva pljunu kintu, ili kafić/mešalica/karijera tegljača gajbi u lokalnom Maksiju. Klinja je čuo kako je taj studentski život mnogo dobar, te bi valjalo probati to, učiće on, časna reč.
Uz pretnju roditelja da će ga se odreći preko novina i dati kod gazda Rajka da klincima iz kraja pumpa lopte i gume na biciklima ukoliko njihovu krvavo zarađenu kintu baci na kocku, alkohol i pičke, novopečeni student odlazi u veliki grad. Pritisak uradi svoje, i on po prvi put u životu, stvarno uzima knjigu u ruke.
I paf! Desetak meseci kasnije, on indeksom maše ispred rodbine i gleda da naplati svoj mukotrpni rad. Godina je čista k'o suza. Mamin sin! Ćaletov ponos!
Sledi leto koje za cilj ima da se nadoknade sve žurke propuštene pod "E ne mogu moram da učim, znaš kako se nakupi, a neću posle da učim ceo dan kad je ispitni rok" izgovorom, što će reći, par vrelih meseci alkoholisanja, bludničenja i generalno, gubljenja vremena.
I tako je počela druga godina. Oktobar je naš student započeo sa par procenata alkohola u krvi i zapažanjem da je daleko zanimljivije da ti se u glavi vrti od alkohola nego od neprekidnog učenja. Novembar, decembar, januar, februar, mart, pa u glavi opet februar (klasično gubljenje u vremenu i totalna neorjentacija kada je datum u pitanju), pa nekako tako do jula. Bilans: Litri popijenog alkohola, hiljade i hiljade prokockanog novca, imenik pun sumnjivih ženskih imena, od kojih se i on pola ne seća, i nekako, a da i on sam ne zna kako, 2 položena ispita. Mole se keva i ćale za kintu, molba aksepted.
Godinu dana kasnije ista situacija, molba deklajnd.
- Rade bre, kaži ti meni, jel to rimsko pravo koje učiš, jel to bilo važeće pravo kad si počeo da studiraš hehe? - Ne kenjaj bre. Pa ne studiram ja 100 godina - Al' studiraš pet, i još si druga. - Šest... Znaš, ja sam dao prvu u roku! - Dao si ti moj kurac.