Udarci niži od Džeja. Ne, ne, niži od našeg standarda. Ma, niži čak i od plate baba sere na železničkoj stanici u Ljutovu.
Niski udarci su najteži kad ih dobiješ od rodbine. Rodbine koja živi u kući do tvoje, u spratnici, sa ogromnim dvorištem i pozamašnim primanjima, dok ti živiš u običnoj, prizemnoj kući, napravljenoj od sedamnaest vrsta materijala, od kojih je cigla najmanje zastupljena.
Od igle do lokomotive, ili u ovom slučaju, od jajeta do kuće.
-E, ćao, izvinite što zovem ovako kasno, trebaju nam dva jajeta za palačinke.
-Ma eto ti, uzmi, u redu je.
-Jao, hvala, drž’ puš’, ovo ono...
Posle tri dana dobiješ palačinke što su „pretekle“. Ah, pa dobro sad..
-Mali! Imaš piva, nestalo nam?
-Ima samo dva što je keva za goste ostavila.
-Daj!
-Ali...
-Ma ionako ti neće nikakvi gosti doći.
...
-Nabraćemo malo blitve iz vaše bašte, i uzeli smo malo zeleni, i ribizli, i...
-Da, da, još ja mislio opet komšijin gusak pravio sranje po baštama..
-E, vi ono beše imate kiselog kupusa?
-Jes, stavljali ja i keva u džakove, jedva svezali..
-Super. Super! Uzeću hmm... pet glavica za sarmu.
-Pa... ok, a vi niste kupili u radnji kad nemate baštu?
-Nismo stigli.
-I to što kažeš, niko nije blesav da prošeta tri ulice.
-E! Daj kosilicu! (sedamdesetak puta)
-Eto ti u šupi... pa sunce mu jebem, u bašti stoji montirano igralište za decu i bazen, vrede ko ova moja straćara, a ne kupe kosilicu za par iljada.
Dobiješ je nazad tapaciranu travuljinom, a nož otupeo i iskrivljen ko da su kosili armaturu i oras.
-Mali, bicikl za...
-Šupa.
Prekide te u gledanju onog Save iz Kikinde i njegove rečenice „e neš kolega, mrš iz moje avlije!“ Eh...
-Moram da vas zamolim da ne bacate djubar po bašti po danu, usmrdi nam se veš na štriku.
-Dobro, ja ću pod mesečinom da gazim golubija govna..
-Pa ’di ćeš ti sotim autom sade?
-Idem na pecanje, baba...
-Ne mož! Treba njima, kažu da idu negde u Srem za vikend, a njev auto ne valja.
-Ko me pitao? I ja sad, s oproštenjem, da glodjem onu stvar?
-Ništa t’ja ne znam kazati, tako je rečeno.
(taraba, munja, kosturska glava, bomba, oblak, munja, bomba)
-Eeehehe, he, nešto ja mislim, zafalilo nam hiljadu evra za kaparu za stan..
-Mhm...
-Pa rek’o, ako imate iz njegovog fonda za fakultet da uzajmite, do kraja meseca, bla, truć...
-Kevo, imam fond za fakultet?
-Ćut’ bitango! Nemaš. Više.
ŽIRANT! Krv ti jebem! Nema dalje!
-Hihihi, uzeli mi i drugi stan, na kredit, dvades’ godina, a kuća nam pod hipotekom za onaj prvi.. pa ako bi mogli...vaša...kuća...hipoteka...
-Moja...kuća...se raspada...ležem pijan da bi lakše podneo ako mi padne plafon na glavu u snu.
-Ma to je privremeno..
-I ja sam privremeno pijan.
-Pa dobro, razmislite, mi ćemo sutra neke takse za to da uplatimo, pa će doći geometar, šuc muc...
-Mhm...
-E, sutra u šest ujutro trebaš do opštine da potpišeš nekih pedesetak papira i izjava.
-Da, što se tiče toga, NE MOŽE! Nije vam baba rekla?!
-Ali već smo sve...
-Ne može.
Niže od Džeja, rekoh...
Samostalni uslužni organ reda koji čine dvojica ili više kućnih prijatelja čija je intervencija neophodna za vreme iliti nakon piratskog partija.
Usluge:
- Sprečavanje povraćanja po prostoriji ili nekom od članova pira.
- Ukoliko je do pomenutog došlo - detaljno pranje i ribanje dotičnog.
- Pospremanje krša nastalog usled atmosfere tipa 'čaše lomim, ruke mi krvave'.
- Uteha - ukoliko je pijanac doživeo emocionalni krah 'oči mi suze, molim te, vrati se' - oduzimanje flaše i deportovanje do najbližeg komada nameštaja uz bratski zagrljaj i rolnu toalet papira.
- Izbacivanje nepoželjnih sa galije, kao i onih koji nadleću pesnicama spremnim za tuču metodom ''Marš napolje mamu ti jebem džibrosanu!"
- Odnošenje/odvoženje 'mladih moma' koje su presisale, do njihove pa i svoje kuće.
- Smeštanje organizatora pira u krevet nakon hladnog tuša i par servisnih šamara.
01:03h
Žnj: Teče vino crveno venama mojim svaka me čaša ljubi kao usne njene
Dz: Daj mi taj martini! (otima mu flašu)
Mrki: Alo slušaj ovamo - ne pravi frku da ne okrenem kog ne treba!
*
Esma: Daj vodku!
Buba: To je rum šunto!
Esma: Nema veze, daj!
Mrki: Prekini da mešaš više devojko, biće ti muka.
Esma: Nema veze nemam morsku bolest!
*
NLO: Zovi one šišmiše!
Mrki: Koje? A da ...
D-mol: Da MaLo PiJu S nAmA ...hik!
Mrki: A evo za par minuta.
04:07h
Tu_ _tu_ _tu_
Cile: 'Alo? (otegnuto)
Mrki: E brate!
Cile: Šta je bilo?
Mrki: Cile brate...
Cile: ŠTA JE?!
Mrki: Dođi na žuraj brate.
Cile: 'Si ti normalan bre?
Mrki: Aha, dođi brate. I ...hik! Povedi Žiku brate.
Cile: Je l' ti znaš kol'ko je sati?
Mrki: Cile brate frka, mjuza hao(u)s brate!
Cile: Ajd' vidimo se.
Nakon 20 minuta stižu. Zatiču sledeće:
Nekolicina praznih gajbi, iskapljene oborene flaše, čaše, opušci, dim.
Draper zavese svučen, pred Žikinim nogama gomila smrskanog stakla, upovraćane piksle, soba seća na smrdljivu pećinčinu ogrezlu u magli u kojoj se pari šumsko zverinje.
Levo polegali 'gusari' razbarušenih kosa i znojavih čela, polu-mokrih majica što im zasukane otkrivaju naduvene stomačiće.
Na jednoj od fotelja navaljena otvorena flaša iz koje u tankom mlazu curi vinjak nekom klipanu preko otvorenih usta.
Desno muško-ženski miks isprepletanih tela - pospalih, razume se, jedan preko drugog tako da se ne zna čije je koje.
Žika: Žurka, a? Prejebao nas k'o Alija mladu Anđeliju!
(udara mu kokavac)
Cile: Pa kaže žurka... Opet da mu očistimo stan! Jebem li mu...
Žika: Ćut'! Ajd' sad suči rukave! I kreni blago meni. (za sebe) Kupi mi majko top!
Cile: Znaš, počeću da naplaćujem svoje usluge. U inostranstvu se to zove lepo rum-servis!
Žika: (Opet ga mlatne po temenu) Ajde ćuti! Ako se on toga doseti nećemo se moći otplatiti doživotno!
Uto se jedan podiže iz gomile i zavija: Nije mene du u u u u šo u bi l o lol lo, ubil o o vino rumen o o ...
Cile (Otima mu čašu, lakim pokretom. Miriše je): Nije vino rumeno, al' rum jeste!
Žika (prilazi, opet zakiti Cileta, a ovog pričvrlji i vrati ga na patos uz): More nije ni rum, ali ja ću! Ćut'!
Cile: Ahaha a Gledaj ga ovaj! Ahahaha! (pokazuje prstom na pozinulog)
(Mrki je onaj klipan što mu se vinjak rastiče povrh usana)
Žika (prilazi i otvara mu kapke vrhovima prstiju): Ajde budi se uspavana lepotice! Došli prinčevi!