Veoma česta pojava na našim prostorima. S obzirom koliko nam je uglavnom sve u kurcu, zadovoljavamo se malim stvarima, koje nas, koliko god bezazlene bile, usrećuju i čine da na trenutak zaboravimo stvarnost. S obzirom da smo Srbi, inat je stvar koja nas usrećuje najviše.
Ćale nema para, nije prošao tiket još od Đinđićevog vremena, a kladi se skoro svaki dan. Posao težak, plata mala, ali zato kasni. Žena smara, djeca smaraju. Ali ipak, u kasnim večernjim satima, dok je ćale sam i gleda televiziju, čujem da se radosno smije. Pod pretpostavkom da je lud, šetam do njega i dobijam objašnjenje neizmjerne sreće:
Ćale: - Al' im Šešelj jebe majku, ništa mu ne mogu.
Oči se sijaju, osmijeh iskreniji nego onog dana kad se ženio.
odete na reku (bez štapa za pecanje i mamca) i vratite se sa štapom, mamcem i ogromnim somom...
bravo za mene!
Tradicionalni, skoro pa i automatski odgovor na pojedine loše, ili jednostavno slučajne stvari koje nas u životu zadese. Naši ljudi, godinama hronično smoreni od strane nekih "viših", nekih "iznad" i nekakvih "nadređenih" i "viših sila", neće sebi priznati da je nešto krenulo po zlu, obrnuće ga na pozitivu. TO JE BRE SREĆA! Kako vi na zapadu nikad niste čuli za to da kad vas vračara spenkuje po bulji to znači da imate rasnu bioenergiju i da ste SREĆNI što ste rođeni sa njom? Sreća sreća radost, bre.
Sede vlasi - sreća! (Nema veze što si zagazio u 60-tu i organi ti otkazuju, ko je mlad u srcu i ko se srećnim oseća, jedino srećan može i biti!) Bre!
Posrao ti se golub - sreća! (Nema veze što ti je jakna sad govnjiva i što će te stotine ljudi gledati kao štrokču, bitno da ti je dan počeo - srećno!)
Polomi nogu! - Ma, to je ustvari sreća. Naše problemima napaćene glavurde znaju da ne smeš želeti nešto lepo jer smo maleri i to ti se onda definitivno neće ostvariti. Dakle, slomi si nogu i uživaj. Sa srećom!
Naš'o si dinar na ulici - sreća! Dakle, imao si više sreće od stotine hiljada beskućnika.
Sve je lepo, svi su srećni, vlada totalni pozitivni zen, svi se smeju i druže... Tamo, negde drugde. Srećno!
Drugi deo reči.
Svaki čovek teži sreći, i mada često nema jasnu predstavu šta bi ona trebala da predstavlja. Uglavnom vidimo na tv-u kako bi ona trebala da izgleda, u spotovima lepih i uspešnih pevača i pevačica, dokumentarcima o holivudskim glumcima, putopisima o Bora Bori i Azurnoj obali..Gradimo karijeru, dižemo kredite, vijajući svoje velike snove, i sve smo više umorni, depresivni, osećamo se neostvareno i nezadovoljno. Polako, počeli smo mnogo više da cenimo ono što drugi imaju, i zaboravljamo vrednosti onoga što imamo mi, tu i sada. Ono čije vrednosti postajemo svesni tek kada bez toga ostanemo.
Živeo sam u jednom malom stanu, svetlo je u njega slabo dopiralo i nešto se uvek kvarilo. Preko puta mene bila je svetla, veselo okrečena zgrada, ljudi su delovali nasmejano i srećno, i mislio sam da su stanovi tamo komforniji i lepši. Kada sam jednom otišao tamo, shvatio sam da su hodnici prljavi, stanovi manji i neugledniji od mog, i da su ljudi koji u njima žive bili nezadovoljni..
Kada vas pokaki ptica, zahvalite se Bogu što krave ne lete.
Kad pomislis da si sinoc pijan napravio glupost koju su svi tvoji prijatelji videli, ali danas skontas da su i oni bili opasno janpi pa se i ne secaju toliko.
Žena ti otišla u kupovinu a zaboravila novčanik.
Kada ti je zid sa desne strane kreveta, pa cjeli zivot ustajes na lijevu nogu.
Kad na stanici uzme 24 sata, prošvercuje se u busu, nađe mesto da sedne i usput navata nekog koga će da smara ceo put.
Potrebno je tako malo ...