Jako žalosno za gledati. Glupo ti je da gledaš u tu žalosnu pojavu. Gore do plača majke Jugovića.
-Pogledaj onaj hodajući grob što ide prema nama.
-Au, plač majke Živane.
Jako žalosno za gledati. Glupo ti je da gledaš u tu žalosnu pojavu. Gore do plača majke Jugovića.
-Pogledaj onaj hodajući grob što ide prema nama.
-Au, plač majke Živane.
Specijalno opremljene i obučene ziljavuše koje svojoj koleginici najboljoj drugarici pomažu da se spremi za izlazak. Tim se obično sastoji od 4-6 djevojaka koje će cijeli dan (najčešće petak ili subotu) posvetiti svojoj drugarici ne bi li joj pomogle da to veče dobije što više besplatnih pića u kafiću, od šabana koji žive u nadi da će jebati.
Naoružane puderom, kremicama, pomadama, fenovima, peglama i kojekakvim kurcima, bore se protiv bubuljica, rošavosti i ružnoće uopšte. Sa ponosom gledaju svojih ruku dijelo kada, u 15 do 9, Pepeljuga svečano odlazi na bal dok one ostaju da tračare i tove se slatkišima.
Pepeljuga u ovoj priči ne postaje klošar u ponoć, već grob ujutru kad se šminka razmaže, kosa uplete, štikle izlome a korseti popucaju....
Urbana legenda o količinskom odnosu žena i muškaraca u Banja Luci.
Brojka se kreće od famozne 12 na 1, pa do mizerne 5 na 1...
7 na jedan nije loše...
al je problem kad od tih 7, bar 4 predstavljaju grob slatke duše
Upotreba pičke, sisa i guzice u svrhu postizanja ciljeva koji nemaju veze sa stvarnom svrhom navedenih organa.
žuta štampa, zgodne plesačice uz narodnjaka ružnog kao grob, kreativni diskursi Velje Ilića, pojedine definicije slične ovoj...
Kao jedan od najpopularnijih pravaca naivnog slikarstva, podrazumeva nepoštovanje ili potpuno odbijanje bilo kakve upotrebe četke za klozetsku šolju.
Ovaj buntovnički stil zahteva obilan prokenj pred kojim je sila vode iz vodokotlića nemoćna, te neistomišljenicima u amanet ostaje umetničko delo nebitne materijalne vrednosti, to jest čist larpurlartizam.
-KO JE OSTAVIO OVU FRESKU U KLONjI, GROB DA MU JEBEM NEOTKOPANI?!
Večita dilema kladioničara, koji nisu sigurni koja od ove dve metode im je do sad bila manje baksuzna. Obično se pojavljuje kod onih kladioničara, koji igraju 5 tiketa dnevno (minimum!), ali često ne zaobiđe ni ove sa manjim stepenom zaraženosti. Naime, poznato je da su mnogi igrači sujeverni i da svaki od njih ima neki način prizivanja sreće. Neki imaju svoje srećne olovke za ispunjavanje listića, neki misle da će im sreću doneti to što cirkaju vops dok gledaju tekmu, a neki polažu svoje nade u semenke i kikiriki. Pokušaće sve živo samo da na kraju pljušte govna po njima. Ima i onih koji misle da će imati više sreće ako uplate tiket na šalteru kod dobre ribe, dok grob riba donosi nesreću na nivou crne mačke što prelazi put. Dakle, u moru tih "rituala" se nalazi i ova dilema: pratiti ili videti na kraju šta je bilo? - pitanje je sad. Većina njih često menja mišljenje o tome koji izbor će im doneti sreću. Nerviranje im ne gine, šta god da izaberu.
Gledajući sa prozora kroz durbin vožd prozbori srdito: "Šta radi onaj Dobrnjac, 'usta ga jebem?!" Vojvoda Jakov ga gleda smeškajući se u brk.
- "Pa pošalji Stevu bećara na levo krilo, govedo jedno neopevano!", nastavi vožd da se nervira, iako je samo pitanje vremena kad će Turci biti potučeni do jednoga.
- "Zatvori pendžer, Đorđe, bije promaja.", vojvoda Jakov pokušava malo da mu skrene pažnju.
- "Pendžer, pendžer... Jeb'o te pendžer! Imaš srpsku reč prozor, mani me s tim tursko-čobanskim rečima.", odbrusi mu vožd ljutito.
- "Dobro, onda zatvori prozor, brate. Ubi ova promaja. Bogami ubi.", zamoli ga vojvoda još jednom.
- "Boli vas opozicionare, da prostiš, kurac.", zatvori vožd prozor, te nastavi: "Nemate vlast, ali niste ni odgovorni."
- "Kako nismo, pa ovo je i naš ustanak!", na to će Jakov. "Ne razumem što se tol'ko nerviraš, Đorđe. Pocepaće ih naši junaci k'o Mladen slaninu."
- "Hajd' u pizdu materinu, sad me nasmeja pravo." kroz smeh će vožd. "Ma nerviram se... zašto - stavio sam pedes' dukata na ovog Stevu bećara da će da pobije više od dvades' i šes' i po' Turaka, a danas mu nešto slabo ide vojevanje."
- "Au! Nisi treb'o to da igraš, crni Đorđe.", odma' mu reče Jakov.
- "Što, more? Pa u formi je još od samog početka bune.", pogleda ga vožd sav začuđen.
- "Povredio se 'nomad kad je Hafis-paša navalio na njihovu četu. Jedva stoji na levu nogu.", objasni vojvoda Jakov apsolutno stručno kao Gorčin Stojanović.
- "Ma šta veliš? Kako to nisam znao, o jeb'o me konj!", razdera se Crni Đorđe gromoglasno. "Eh da sam znao, ne bi' ga ni lud stavio na 'artiju."
- "Ja ti predlažem, ako dozvoliš, da ne gledaš to više. Samo džaba kidaš živac. Ja sam neki dan uzeo lepe novce, a nisam nikako gled'o šta se dešava. Tako se valja.", mudro mu dade savet Jakov. Svaka mu je ka' Gorčinova.
- "Kojekude, hajd' da probam. Možda mi se tako bolje posreći. Daće Bog!", ponada se vožd da možda ipak nije sve izgubljeno.
- "Nego da opalimo mi partiju šaha?", predloži vojvoda nonšalantno.
- "Ma da, bre! Taman da ubijemo vreme dok oni ne završe.", trljajući ruke složi se vožd.
- "'Oćeš crne ili bele?"
- "Čekaj, ti Crnog Đorđa pitaš da l' hoće crne il' bele?", priupita vožd vojvodu gledajući ga kao krava mrtvo tele.
Posle samo 5 minuta vojvoda Jakov napravi šah-šeh. Crni Đorđe tad obori sve figure, prelomi tablu o koleno, te uze belog kralja, stavi ga na panj i oseče mu glavu.
- "Šah-mat." veli on Jakovu, te opet uze durbin i otvori prozor.
Osoba koja sve zna, a nikad ništa nije pretvorila u delo. On nikad ne može napraviti grešku jer nikad ništa i ne radi. Jedino u čemu su uspešni jeste njihovo ocenjivanje tuđih uspeha.
- E pazi koju ribu lik voda...
- Ma riba je grob, meni takve čiste sneg pred ulazom...
Ništa pod milim Bogom ne znaš da uradiš. Čitav život plaćao si druge da rade za tebe, a para nikad nije nedostajalo. Otac ti bio imućan.
Unajmio si gorile da te prate do škole i nazad. Unajmio si bandu cigana da namlate lika koji ti se nije dopadao jer nisi imao muda da to sam uradiš. Unajmljivao si profesore da ti daju privatne časove, kako bi pristigao ostale. Nisi to radio zato što si glup. Ne, nikako, nego onako...
Unajmio si studenta da mjesto tebe završi faks, Milorade Cvijoviću! Unajmio si i trubače da proslaviš diplomski. Namučio si se - valja se. Unajmio si orkestar tamburaša da zaprosiš onu tvoju rospiju. Nepotrebno. Bila je pečena čim je vidjela podebeo novčanik. Ništa je drugo nije ni interesovalo. Eh, ta ljubav...
Unajmio si narikaču na očevoj sahrani. Drtina matora, neka je odapeo. I to njegovo "Rad, rad i samo rad" Ali, nisi mogao mržnju da pokažeš u javnosti, već si za sahranu unajmio najcjenjenije stručnjake za ketering. Nek se priča i pripovjeda.
Unajmio si kuvaricu jer tvoja primadona nije bila sposobna ni da skuva supu iz kesice. Unajmio si spremačicu da čisti vaše smeće. Jadna žena, padala je od posla. Unajmio si šofera jer nisi znao da voziš automatika. Unajmio si i ličnog trenera da malo stešeš to ogromno dupe. Bezuspješno. Naposlijetku, unajmio si baštovana da ti kreše ženu jer ni to nisi više mogao.
A, onda je para nestalo. Nisi mogao da unajmiš dobrog advokata pa ti je bivša žena uzela sve nekretnine. Morao si da počneš da se izdržavaš od svog rada. Od onog koji unajmljuje postao si - najamnik.
'Ajde, 'ajde, Milorade, zapni malo! Neće grob sam da se iskopa!
To je kad komentarises nakazoidnog decka svoje drugarice...
A: shta mislish o Sanjinom novom decku?
B: Ruzhan je ko grob!
A: Pa bar je dobar!!!???
Još jedno - a vrlo moguće i prvo - od brojnih poređenja kada je ljudska lepota tj. ružnoća u pitanju. Epitet rezervisan za one primerke kojima je Majka Priroda očito namenila samo prvu polovinu hromozoma, dok je drugu verovatno opravdano izgubila negde u procesu kreacije.
Elem, smelo se pozicionirajući između lopova - kao muškog, i groba - kao ženskog prototipa estetski deficitarne osobe, zlotovor je možda i najuspelije spojio dodirne karakteristike oba pola i od sebe stvorio uniseks izraz za sva vremena. Jer, jedan zlotovor na idealan način otelotvoruje upravo ono što svaki čestit i normalan čovek na svetu mrzi iz dubine srca - NAKAZNOST DUŠE. To se, nažalost, ne dâ ispraviti ni posle par stotina odlazaka u neki izvikani Salon lepote...
- Oče, majko, ja se ženim!
- Uh...A ko je snajka, ako smemo da pitamo, sine?
- Pa, upoznali ste je pre par nedelja, doveo sam je na ručak ovde, Milena...
- Kuku, crni sine, pa zar nju od sviju tvojih devojaka?! Ružna je k'o zlotvor, bre, 'tela sam lepe unuke dimam...
- Ćuti, ženo. Izgleda da ćeš da ih imaš i pre nego što si im se nadala...
***
- Tata, mama, ja se udajem!
- Hmmm...A za koga, kćeri - ako nije tajna?
- Za Mihaila, naravno. Volim ga i on mene i 'oćemo da se uzmemo...
- Pobogu, ćerko, pa zar od svih tvojih momaka nema nijedan bolji od toga?! Glup je, lenj i ružan k'o zlotvor, treba s njim i decu da imaš jednog dana...
- Umukni, Milorade. Kol'ko ja umem da sabiram, imaće je ona mnogo ranije no što ti misliš...