Najperverzniji lik koji se ikada pojavio u serijama Siniše Pavića. Teška nimfomanaka koju nije mogao da zadovolji jedan muškarac već su to morala da rade dvojica, i to u dabl penetrejšnu zbog čega se i nije znalo ko je od njih dvojice otac Bisinog deteta.
Mića: Uh, Biso meco, pa ne mogu više ja otpozadi, neka pređe malo on. Bisa: Ćut! Kok, Kok, Kokaneeeee, ajde zamenite se, vidiš da je ovaj propao... Kokan: Biso dušo, pa ne mogu, pusti mene malo da ležim, stalno sam ja pozadi, a i učio sam pa me boli glava... Bisa: Sram vas bilo lenštine jedne, mene u ovoj kući pored dva muškarca nema ko da zadovolji, pa moj bivši momak je sam radio ovo što vas dvojica ne možete zajedno i kad završi kaže mi: “Biso kraljice, Biso majstorice...” Mića: Biso meco, ja sam svršio… Kokan: I ja Biso dušo... Bisa: Paz ovamo, pošto od vas dvojice nema ništa kolko sutra da ste se odselili obojica. Mića: Pa nemoj Biso, popravićemo… Kokan: Hoćemo Biso, obećavam, Mića zabušava... Bisa: Bež od mene!
Teška problematika usled ispijanja piva. Izgovarano sa teškim ukusom gorčine u ustima jer posle toga sledi niz muka počevši od ustajanja iz stolice, odlaženja do klozeta a ponekad i pranja ruku. Sve ove akcije su motivisane samo jenom stvari a to je da će organizam biti ponovo sposoban da unosi pivo u sebe.
Nadimak za nekog ko je teška paljevina, ali je zato užasno jak. Ime potiče, naravno, iz Gospodara Prstenova, gde Gandalf gine u rudnicima Morije od ovog užasnog bića. Bolje je izbegavati ovakvu osobu u širokom luku, ukoliko ne želite da završite u Urgentnom Centru.
Zoran: Ej, Nešo brate, aj da zaobiđemo ovaj teren. Neša: Što? Zoran: Ma tamo je onaj Srđan. Paljevina je da ne može biti gora, a ko međed je, ne izlazi iz teretane. Zezao ga ja prošli put, jedva sam mu utekao. Bude li nas video, ne gine nam interventna. Neša: Aaaaaaa, Balrog, znači. Dobro, kako ti kažeš.
Lik vrste najjači. Nači kumara mu Stankela, alkos kategorija teška, ali pije samo čašice tipa kvalitetan. U krugu blizkih drugara gustira se skićvi, da pukne vitalni organ kategorije srce. Rasni go čovek sa šutem vrste oštar i udarcem kategorije pete puca u randevu prečke i stative. Igrač tipa toliko zaeban da ne mora digra od početka. Kad on udje u svlačionicu, nastupa atmosvera kategorije k'o da svi imaju polnu, ništa manje veneričnu bolest. Igrao po Herti BSC i raznim turnamentima vrste zaebani.
Strah i trepet srednjoškolaca. Postala poznata po svojoj obimnosti kao i po svojim nesuvislim izrazima koje niko živ ne koristi kada govori o jeziku. Nativ dobila zbog odvratnih žutih korica na kojima je neka teška apstrakcija koja nema ama baš nikakve veze sa srpskim jezikom.
Vidno iznerviran profesor/ profesorka srpskog jezika: "Samo ti pričaj! Ima da mi naučiš žutu gramatiku za sledeći čas."
Teška, dugotrajna i skupa bolest automobila najčešće sa fatalnim ishodom. Javlja se kao posledica sipanja šećera u rezervoar automobila od strane neke nepoznate pizde koja je levelovala za par nivoa od standardnog.
Još jedna teška bolest 21. veka koja je zahvatila široke mase. Toliko je napredovala da su aktivisti morali da počnu sa spasavanjem ljudi u tržnim centrima. Zubari je koriste (poput ratnih profitera) kako bi prodali svoje paste za zube.
Tržni centar, negde u SAD....
Z: Pa vi imate krvave desni! Odmah morate kupiti Džonovu reagens-oksi pastu za zube... Ž: Oo, ne! Mogla bih da nisam kupila ove cipele i mužu krofne...
Mudrolija kojom se na posebno poetičan način želi opravdati teška anoreksija kod ponosnih pripadnika naše populacije. Važi isključivo za mršavce ljudske vrste i dobre konje, dok je za sve druge životinje neprihvatljiva, naročito za grla koja se tove za klanje.
-A jes te rak sjebao, nemaš 30 kila! -He, u sokola mesa nema!
konobarice i čistačice,jer to je sve što rade u avionu. nude vam nešto da pojedete,popijete, ako hoćete da kupite parfem i na kraju počiste za vama... a pritom postoji teška zabluda,nešto slično o medicinskim sestrama, da su sve do jedne extra ribe...
Najgora manifestacija krkanluka svojstvenog balkanskim skorojevićima, roditeljima koje neobrijanom dripcu od 35 godina, dlakavom k'o šupak sredovečne romulanske kurve, podgojenom od lenjosti, supicu donose u krevet, tepajući svojoj mukici koji je jadan morao da se probudi u podne kako bi išao na sastanke nevladine organizacije, na čijem odboru je dao svoj glas, presudnu kap na vagu vrlo teške debate da li bolje paše svetloljubičasta ili teget boja kao pozadina na plakatima aktivista za predstojeću paradu šupakmeraklija i dukatlija.
U oku brižnih roditelja suza od ponosa na sina neradnika, jerbo otac se seća kako je za vreme prehodnog rata, sa novim kapitalom mukom stečenim švercovanjem benzina preko šeme sa Miletom Štanglom iz Krnjače, prve ruke za šverc rumunskog bezolovnog do 50 oktana, preselio porodicu iz sela Međedovog Polja u grad. Seća se otac kad je on u pet ujutru morao da ustaje da se sprema za školu, bi hladna zima 70-i neke godine, u školu koja se nalazila tri brda udaljena od njegovog sela. Seća se ponosni roditelj kako je kao mlad udarnik lopatao ugalj preko studentske zadruge da kupi pet pari gaća i farke švercovane iz Trsta. Oženio se, rintao mnogo kako bi nešto stekao da sin ne mora da radi. "Ako sam ja radio i patio se, ne mora moje dete"...
Od donošenja vrućih uštipaka u krevet sve kreće. "Neka sin spava, a šta će drugo." Vremenom roditelji istrpe i drecanja sina, neka ga. Uz misao "Neka, teška su vremena, dobar je kakav je današnja omladina" tolerišu se mnoge stvari, kriterijumi se spuštaju, od sina se očekuje sve manje. Grudva survana jednom niz brdo raste sve više, baterflaj efekat u kombinaciji sa Marfijem nije zakazao. Prohtevi sina rastu, takav je svaki čovek kad mu pustiš, izgubi meru, postane ajvan. Dva nova mobilna, tri kožne jakne... Ocu biznis baš i ne cveta, ali za sina jedinca mora biti. Kad je stigla i jakna, mora i motor. Roditelji dižu ušteđevinu, deo od toga je majka planirala za nove zube socijalce, otac planirao da ide u banju da se leči od operacije kile i ukoštenja trinaestog pršljena. Neka, može to i kasnije. Deo novca se uzima od zelenaša, jebemu mater za sina mora biti.
Jutro, nevremena doba, telefon zvoni... Iz policije javljaju da je sin poginuo, naroksan belim, i podgrejan vinjakom zapucao se motorom u Fergusona sa prikolicom đubreta, koji se taman uključivao na regionalni put. Muk.
Roditelji skrhani, u crnini, idu u manastir, pale sveću, gledajući u nebo traže odgovor na jedno pitanje - "Zašto?!" Ne shvatajući da se odgovor na majčino pitanje nalazi dole, daleko od Boga i bilo čega svetog - u parčetu zemlje po kojem ljudi puze, večno gramzivi, jure za materijalnim, izgube granice, ukrmače se u svojim prohtevima. Juri se samo više, brže. A retko ko pomisli da je i jedan dan života višak, poklon koji smo dobili, makar bili Moldavska kurva, pajdoman sa železničke ili episkop zvorničko-tuzlanski....