„promaja“

Tačno ta rečpromaja47 definicija →

Proces usvajanja kulture i običaja zemlje u kojoj migrant žarkom željom ili silom prilika provede duži vremenski period.
Podložni su joj skoro svi tipovi migranta - kako migrant vulgaris tako i Emigrant ili Imigrant ali najopasnija je ipak kod podvrste Omigrant koja teži da obrne pun krug i vrati se u domovinu, šireći u njoj štetne uticaje iz tuđine.

Jedina vrsta migranta koja je imuna na nju je Amigrant koji ustvari i ne ide nikuda već hrabro ostaje na svojoj zemlji čak i po cenu toga da se s njom zauvek sjedini.

- Dobar dan, dame i gospodo. Nalazimo se u hangaru 144 Beogradskog pristaništa gde već duži vremenski period grupa nevoljnika s Bliskog istoka čeka svoju priliku da se otisne dalje na put. Pokušaćemo da stupimo u kontakt s jednim od njih... dobar dan gospodine, kojim dobrom?
- Dobar dan i vama. Eto, muka me je naterala, pobegao sam da spasim goli život.
- Razumem, kako se zovete i odakle dolazite?
- Ime mi je Ahmed Ibn Fahlan i dolazim iz Sirije.
- Recite nam kako živite ovde, ima li nekih problema?
- Eto, nije ni tako loše, nego što me ubi ova promaja u hali. Nisam video svojim očima ali kažu da je Nusret iz hangara 112 preksinoć zaboravio da pritvori prozor i zaspao, evo baš ovako, i probudio se s ustima, da prostite, na dupetu.
- Strašno, zaista. Primate li ikakvu pomoć od države?
- Redovno nam donose hranu i piće, nekad odeću i ćebad ali i druge stvari.
- Kao recimo šta?
- Eto baš nedavno dobili smo dve kutije magneta za frižider 'Beograd na vodi'.
- Jesu li vam bili od neke koristi?
- Onako. Prednji deo je od stiropora su pa smo ih dali ludom Ibrahimu da se zanima da ne bi digao nešto u vazduh.
- SPORT ZA ZUBE! SPORT ZA ZUBE!
- E, u redu je Ibrahime, samo opušteno! Šta sam ono počeo, da, magnetit je krt i ima solidna balistička svojstva pa ga lomimo i stavljamo u...
- Fascinantno. Hvala vam na razgovoru, a naš generalni sponzor 'Pekara Halal' poslao vam je ovaj paket da se počastite.
- Blagodarim, podeliću ga s mojim sabor... saputnicima, šta je u pitanju?
- Deset kilograma prvoklasnog bureka sa sirom, najboljeg u gradu a i šire.
- ...
- Ne brinite, naš sponzor koristi isključivo guščju mast...
- Burek je samo s mesom! ALAHU AKBAR!
- VAISTINU AKBAR!!!
CRcrnigrujan · 29. mar 2017.💬 11

Postoje od kad je svijeta i vijeka. Svaki narod ima svoja sujevjerja i zablude, ali mi se čini da ih Balkanci po tom pitanju šiju. Slijedi kratak spisak nebuloza i zatupljenosti.

Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi.
Ne valja da se nokti seču uveče.
Ljudi koji grickaju nokte su ili narkomani, ili su na putu da to postanu.
Hljeb od 600 grama je opšteprihvaćen pod nazivom "kilo hljeba".
Ne valja da se zviždi uveče u kuću, kupe se miševi i pacovi.
Ne valja da se otvara kišobran u kuću (ne znam važi li ovo "pravilo" ako ti krov prokišnjava).
Drkanje pogoršava vid (valjda ga pušenje poboljšava...).
Nikad, ali NIKAD! ne ustajati na lijevu nogu (klasika, samo, na šta će da ustane invalid koji nema desnu nogu i nema para za protezu?).
Toše Proeski je bogomdani i isto tako (čitaj: najobičnija saobraćajna nesreća) uzeti anđeo.
Svi muškarci su isti (nisu, svaki je fukara na sebe svojstven način).
Ljubav će spasit' svijet. (Ljubavim ja sa ženskim roditeljem onoga što je ovo reka'.)
Bred Pit je najpoželjniji muškarac na planetu (posle mene).
Žvakanje žvaka može da ti deformiše vilicu (možda, ali ćeš barem imat' svjež dah i koliko-toliko čiste zube).
Treba se vazda pomoliti Bogu (ili Satani ako si poklonik rok muzike) prije nego što počneš da jedeš (valjda da ti ne bi zaprlo, jer jedeš ka' krava i gutaš hranu a da je prethodno ne sažvaćeš).
Amerikanci su bili na Mjesec (možda i jesu, ali na medeni mjesec).
Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, for God's sake ne otvaraj prozor, ubiće nas sve promaja.
Uzrok bubuljica je nejebica (đe ste vi viđeli pufičavog porno glumca?).
MEMeśa · 30. mar 2009.💬 5

Krenuo Tulumbac sinoć u grad da se nadje sa Fernandom. Nešto se smorio na Vuki, nema više ni novih Cigana na you JuTjubu, psovački monopol u igraonici preuzeli ponovo "oni ludaci sto puše Malboro", pa je konačno pristao na Fernandovo svakodnevno ubedjivanje da odu malo do diskoteke i ,,vataju neke pičke za sise,,.'Ajde nisam bio dugo. Da malo 'vatamo neke picke za sise. Ne zvuči loše...Ajd..Na Vuki opet kriza inspiracije, sve isti likovi...,,
Dogovore se da se nadju na Slaviji, taj deo grada Fernando najbolje poznaje. Picnuo se Tulum, šuljka, jebozovna aroma, brijanje, sve po protokolu pravih monopolista nad sexy ribama ove hemisfere. Izadje iz stana tiho, na prstima, da ga ne saleti neki ortak, pa onda mora i njega da vodi. Taman kad se uhvati za...lift, naravno, kad ono – medjutim. Vrata ni da maknu. U, koji baksuz!Fernando ne čeka, Fernando radi. Iz mraka izlete poznati lik, jedan od boljih psovača iz igraonice, koji ume čak i da sastavi inventar za Kentaura, a i provereno je jebao ćerku Zidanu.
,,Šta radis, Tulume?,,
,,Evo ništa. Istovaram neki ugalj...,,
,,Haha. Treba pomoć,vidim...,,
Udruženim snagama otvore lift i Tulum uskače unutra. Dok se vrata za njim zatvaraju čuje poznate reči: ,,Ej, brate, svrši jednom i za mene...,, Samo se nasmeje svom odrazu u ogledalu i nastavi put ka Fernandu, Slaviji, diskoteci, pičkama i sisama...
Na Slaviju je stigao pre vremena. Uf, baš sam poranio, ali kakva je ono frka...Po kružnom toku trči student sa tri knjige u nekoj providnoj kesici. Za njim, sva zapenila i obnevidela, juri oklembešena sisurda, u mrežastim čarapama, a jedna joj se veštačka trepavica zalepila za obraz, kao neki dlakavi dedež.
,,Džimi, brate, ovamo, Džimi!,, Džimi se malo okrene, tek da ne zastane u trku, ali ipak prepozna poznatog lika sa Vuke. No, sisurda se ne predaje, izašla je u večernji lov na studente. Već pruža desnicu ruku ka ramenu čemernog studenta, kad se odnekuda začu poznata pesma sa grčkih muzičkih prostora ,,Είμαι πολύ αφελής ,aaa, ime polu afelis, aaa..,,Artemido, boginjo lova, kćeri Zevsova, pomagaj!,, Artemida otvara vrata svoga četvorotočkaša namenjenog isključivo za lov na retke zverčice ovoga grada, u doba prelaska iz papuča u čizme. Tulum i Džimi upadaju unutra, a Arte utiša muziku kako bi mogla da sagleda njihov problem i da im pomogne ili da ih banuje i završi sa njima jednom za svagda.
,,Kuda, vas dvojica?,,
,,Malo blejimo po Slaviji, ovaj beži od sisurde i tako, ništa, onako...Ti?,,
,,Ma, ništa, mentalna promaja.. Nego, dokle idete?,,
,,Mene izbaci ovde“, kaže Džimi i već izleće iz auta, osvrćući se oko sebe...;,Ćao, vidimo se na Vuki!,,
,,I mene izbaci ovde, treba da se nadjem sa nekim likom.“
,,S kojim likom? Znam li ga? ,,
,,Ma, jok! Neki lokalac čisti. Ništa vredno pomena.“
,,Ok, onda svrši jednom i za mene...Ma, zezam seee...Znam da te to nervira...samo se čuvaj butikača i to je to...Ćaooo,,
,,Ćao...,,
I taman kada je mislio da je sve konačno u redu iza ugla izlete sisurda i ustremi se na njega. Beži, Tulumeeeeee....
Negde kod ,,Agore,, u trku nalete na Liju. ,,Beži, brate, juri me sisurda!,,
,,Koja sisurda?..
..Perverzna babetina što juri studente...,,
,,Pa, ja sam svršeni....,,
,,Svršio ti ili ne, dok joj objasniš ko si ima da te brankuje, ko Ladjara...“
,,Begaj, nabutam joj rogove kroz guzicu...,,
Kada im se već činilo da nemaju snage i da će ih sisurina stići, otvoriše se vrata jedinog elitnog restorana u gradu, jedna ruka se promoli napolje, i uvuče ih unutra.
,,Kuvajlija, gospodine i brate! Hvala ti ko gospodinu i bratu!,,
Kuvajlija im natoči po jednog orošenog jelenka i polako počeše da dolaze sebi.
,,Jao, brate, Lijo, pa ja tek sad vidim da ti trčiš sa povezom preko očiju i bos. Koja tebe muka stigla?!,,
,,Ma, krenuo da se nadjem sa Inso i Elennom, pa da me lakše prepoznaju...“
„A, u patikama ceo dan i taj rad...“ Haha!
,,Šta sve čovek ne radi zbog žena!,,
,,Nego, samo ti je Inso ovde. Elenna već odmaglila. Eno pije kafu sa Ladjarom. Spasila ga zicer brankovanja, pa je on iz zahvalnosti pozvao na kafu, koju on inače u ovo doba pije sa Djavolicom...Vuka je čudo, moj Lijo....Drži se ti Inso, pa ona je, bre, u stanju da ti u dahu izrecituje ,,The History of One Tough Motherfucker“, a neće te smarati ni sa Eliotom, to ti ja garantujem. Nego, nešto se mislim, koji bi ti bio lik u latino seriji...“
„Fernando, naravno!“
,,E, nemoj se vredjamo, nemoj se prozivamo...“
,,Neko me zvao...“ Iz polutame izroni u svom svom sjaju, niko drugi nego Fernando, car, šmeker, frajer, apsolutni kralj u muvanju u dalj.
,,Gde si, tebraaaa....“ Izljubiše se svi.
Baš je dobar, ovoga bi i ja jeb... Pomisli Kuvajlija, ali ne reče ništa. Naučio je da mudro ćuti kad treba i samo beleži pluseve u tefterče.
U kafanu upadoše Inso, Edit, Gospodža, Djavolica, Artemida....Van sebe od straha...
,,Šta vam je, sestre?“ Uglas ih upitaše Tulum i Lija.
,,Ma, juri nas manijak obučen u avatar Homo Serbijusa, ali bez listića....“
,,Šta se sekirate, to je samo jedan obični normalni manijak...“
,,A,dobro je, a mi mislile...Nema veze, trčanje je zdravlje, što bi rekao Gvozden, a možda i nije Govozden, možda je Jelen TU...Ma, sve mi se smutilo..Mentalna promajaaa...“
Otvoriše se vrata kafane i u već zadimljen prostor ušeta Kurd. Onda je legenda nastavila da se piše sama...

ELelenna · 10. sep 2009.💬 20

Dva najfudbalerskija crnačka prezimena. Nađe se tu i poneki Sisoko ali ova dva su neprevaziđena. Kad ih čuješ odmah znaš da taj ne može biti ništa drugo osim fudbaler. Jedina razlika je što je Dembele više napadačko a Traore odbrambeno prezime.

negde u Sredozemnom moru na prenatrpanom imigrantskom brodu...

- ubi me ova vrućina hoćemo li više doći do te francuske obale?
- ne pitaj me ništa, prvo sam se danima teglio kroz Saharu u zagušljivom kamionu a sad ovo, svu sam ušteđevinu potrošio na ovaj put. Obe ubuđale vekne hleba.
- šta misliš šta ćemo raditi kada stignemo tamo, sigurno za nas neće biti previše opcija?
- pa šta znam, libo me racku da im čistim ulice, mislim da je najbolje da budem fudbaler. Pikao sam malo fudbal u regionalnoj bokoharam ligi, rekli su mi da imam talenta a i imam pomalo zvučno prezime: Dembele. Možda kada čuju pomisle da sam neki rođak onom klincu što su ga prodali u Dortmund.
- I ja sam slično razmišljao, i ja imam malo poznatije prezime, Traore. Možda možemo da igramo u istom timu, ti u napadu a ja u odbrani. Počećemo od nekog niželigaškog kluba, fazon Grenobl pa ko zna možda se proslavimo i prodaju nas kao skupa pojačanja u nekom velikom klubu. A kad stignemo tamo onda nas i tako zabole za fudbal, možemo i da grejemo klupu, lova će da kaplje.

dolazi treći lik

- izvini, rekao si da se zoveš Dembele? I ja sam Dembele, koja slučajnost, a?
- (prvi Dembele) da, ko bi rekao... Slušaj Traore, aj pričaćemo kasnije ti idi tamo negde prošetaj, idi vidi da li negde duva promaja ili tako nešto (Traore odlazi)
- Slušaj prijatelju, mislim da je Francuska dovoljno velika za (buć)
- Ne znam da plivam, udaviću se glplplplal....
- Ne znaš, pa normalno kad si sisica koja nije smela da ulazi u vodu gde su krokodili, zato nisi naučio. Može biti samo jedan Dembele, ješčuo!
ČTčiča Tomin kazan · 4. okt 2016.💬 4

Upoređivanjem proslave ispita zrelosti na različitim meridijanima, može se doći do vrlo zanimljivih zaključaka:

Američko matursko veče:
Mali štreber koji je cele godine nosio iscepane starke od 6 dolara je nekako skupio keš da iznajmi streč limuzinu od 10 metara, i da u tačno 8 uveče pokupi svoju pratilju ispred njene kuće u predgrađu. Vrata otvara pratiljin otac, koji iz zabrinutosti za himenoznu celovitost svoje kćeri na kraju večeri, biva izuzetno strog i pun podozrenja prema njenom pratiocu. Poprilično nevinom pratiocu. Utom, njegova kćer koju su čirlidersice i kvoterbekovi zadirkivali cele godine zbog njenih ''Milhaus'' naočara, masne kose, isturenih sekutića, a najviše zbog druženja sa gorepomenutim glibavcem, silazi u usporenom snimku i uz audio pratnju Selin Dion niz stepenice njihove porodične kuće u predgrađu Milvokija. Otac i štreber se okreću da vide ko je to pustio Selin Dion, i zinu kada vide malu Džejn kako silazi skockana niz stepenice. Prvo je pogledaju u sandale, pa na gore sve do frizure. Počenje i da udara neka promaja, pa joj se kosa vijori dok je ona zabacuje. Skockala se do granice neprepoznatljivosti, i od nerd-jadnice se pretvorila u prepičku sa, do juče, nepostojećim dekolteom. Malom štreberu se diže suvi kobas u gaćama, što on cvećem koje je doneo za pratilju vešto prikriva. Strogi, ali pravični otac ih ispraća u limuzinu uz zahtev da se vrati kući pre ponoći.
U limuzini se šiba šampanjac, a mali štreber je poneo i pljosku od 0,2 žestine, koja izgleda nema dno, pošto će kasnije od nje da se napije cela generacija.
Stižu u salu za fizičko ukrašenu novogodišnjim ukrasima u kojoj će se održati proslava. Za dobro raspoloženje je zadužen cover bend nekog drugog, takođe nepoznatog i lošeg cover benda. Pratilja moli štrebera da igraju na šta se on nećka, jer ne zna. Posle kraćeg ubeđivanja, polaze prema liniji za slobodna bacanja, i kao naručeno, u tom trenu se zagušuju svetla i počinje stiskavac. Štreberu se magle naočare, i suzdržava se od ejakulacije u gaćama. Ona mu šapne na uvo kako hoće da sa njm izgubi nevinost. Štreber u tom, na samu pomisao na to, džizuje u gaće, što se vidi na njegovoj ''Đani - Sve mi tvoje nedostaje'' grimasi na licu. Odlaze na obalu reke, gde je neko, ne zna se ko, spremio čamčić posut ružinim laticama i upalio mirišljave sveće. Strasno vode ljubav na mesečini tako zakoračivši u svet odraslih i uspešno položivši ispit zrelosti.

Srpsko matursko veče:
Vlada, dežurni đilkoš iz IV-3, posle kupovine belog ''Martini Vesto'' odela na čekove se upućuje ka stanu svoje pratilje, Marine, poznate po vaginalnoj velikodušnosti u njihovoj srednjoj školi. Lift ne radi u zgradi, tako da se Vlada penje stepenicama do stana na šestom spratu, pritom zaradivši znojne krugove ispod miške, vidljive i preko sakoa. Nije poneo cveće, ali je maznuo ćaletvu prepečenicu. 7 deci, čisto da se ima. Sedaju u Daewoo Lanos iz 1998., i kreću put SUR ''Šinter-mala'', gde će se održati proslava kraja pohađanja njihove 3-godišnje drvoprerađivačke škole.
Sedaju za sto, sa ostatkom odeljenja. VIS ''Karijesi'' zagreva atmosferu proverenim hitovima raznih Željaka, kao i Erosa Ramacotija i Filipa Žmahera. Na meniju od žestine ima samo vinjaka, i domaćeg vermuta za dame. Već oko 11h , Rubinov derivat Belzebubove mokraće uzima prve žrtve. Više se i ne zove hitna pomoć, već su ambulantna kola trajno stacionarna ispred kafane. Momci šibaju koks i spid, a cure se dave u rizlingu i puderu. Profesori su možda i najpijanji, te počinju da napadaju Miru sekretaricu, koja ustvari predaje Srpski jezik i književnost, a zovu je sekretarica zbog nezavidne higijene genitalne regije. Direktor šapuće ''Karijesima'' da počnu da sviraju robot-kolo da bi se učenici malo istreznili poskakivajući uz taktove klavijaturiste Milančeta, i njegovog ''Borg'' sintisajzera.
U 1h posle ponoći uzavrela atmosfera počinje da iziskuje lomljavinu. Lome se čaše, bokali, flaše, krive se viljuške, igra se frizbi ovalnim tanjirima za roštilj. Profesori prednjače, penjući se na stolove i skidajući prvi sloj garderobe. Gazda upada u pižami, hvata se za glavu i telefonom poziva predstavnike organa reda.
Policija rasteruje pijane goste u praskozorje, koji proslavu sele u školsko dvorište. Cile Đinajlu, školska budala, vrši veliku nuždu na centru terena za mali fudbal, uz ovacije cele generacije. Biva priveden u maricu koja propraćuje ovaj događaj iz prikrajka.
Jedine dve cure u odeljenju, što nije tako čudno ako se ima u vidu da je drvoprerađivačka škola u pitanju, bivaju odvedene u obližnje šipražje, da se oduže svojim drugovima za sve lepe trenutke provedene u tinejdžerskoj dobi.
Jedna od njih će na proslavi 5 godina mature vaditi sliku petogodišnjeg sina iz novčanika uz napomenu da nije tačno sigurna ko je otac, ali jebi ga ''ja sam to morala duradim''.

A onda svi plaču na silu.
69666 999 · 15. nov 2012.💬 13

Gradski Saobraćajni Prevoz
U Beogradu (nažalost mogu samo da kuckam za ovaj grad, jer sa drugima nemam toliko iskustva), podrazumeva najrazličitije vrste autobusa, tramvaja, i trolebusa (to je kopile travaja i autobusa. I da, tramvaj je zaskočio autobus! Zašto? Zato što je on kul! Zašto je kul? Jer ja tako kažem!).
Veći deo građana Beograda koristi GSP za svakodnevni prevoz, koliko zbog uštede na gorivu, i skoro nemogućih šansi da se nađe parking mesto u centru grada, toliko zbog nepostojanja auta u koje bi se gorivo sipalo, i koji bi mogli da uvalimo u parking mesto.
GSP je bio predmet mnogih optužbi i grubih reči na ovom sajtu, i ja bih samo hteo da kažem da je sada mnogo, mnogo, mnogo bolji nego što je nekad bio, i da objektivno predstavim GSP kakav je danas, i za primer ću vam dati tipičnu vožnu autobusom.

Ulazim u 37. Gužva je, ne mogu da sednem. Nije strašno, ima mesta na sredini. Hmmm... nema do prozora. Ok držaću se za ove gornje šipke, možda neće biti velika gužva...
Ljudi ulaze.
Napolju je ledeno, a ovde je zagušljivo, kako čudno... Penzosi opet ne daju da se otvori za malko svežine. Kažu smeta im promaja.
Ljudi ulaze.
Postaje gužva, već moram da se podešavam jer gospođa ispred, levo me lema laktom u rebra na svakoj rupi koju bas pogodi.
Ljudi ulaze.
Sada me u glavu lema ruka nekog dvometraša, namrgođenog izgleda, iza mene, a ova ženetina se idalje nabija. Počinje da mi bude muka. Poprilično sam se iskrivio...
Ljudi ulaze.
Sada sam već trajno iskrivljen u obliku slova Z, a i glavu krivim na gore, jer neka plavušica, sa ratničkim bojama, je stavila toliko parfema da se gušim. Mučnina sa pojačava.
Ljudi ulaze.
Stojim iskrivljen u obliku koji je nemoguće zamisliti, a ni izgovoriti, tri različita lakta me bodu sa svih strana, a plus su me nabili na onaj aparat za poništavaljne karata, pa mi on obrađuje bubrege.
Ljudi ulaze.
Sa desne strane stoji neki deda koji je jeo, ne znam šta, ali bazdi gadno. I diše pravo u moje lice.
Ljudi ulaze.
Nalazimo se u Kneza Miloša, a bas je promenio brzinu od "sporo" na "jel se mi uopšte krećemo?!", i mislim da vozač namerno pogađa svako crveno svetlo. Takva je gužva da više fizički ne mogu da udahnem vazduh punim plućima, ali onda shvatam da je to pozitivna stvar, jer sam već malko obnevideo od daha onog čiče i parfema plavuše, tako da... O NE!!! Nego je još i prdnuo!!! Bože! Izvijam glavu što više mogu, ali gas se isto penje naviše. Pokušava da ne dišem, ali telo počinje da otkazuje, moram da udahnem, lice zeleni, moram disati....
Brrrrrrrrlj... povraćam u kapuljaču plavušice ispred mene. Ona se okreće začuđeno i kada shvati šta se desilo počinje da vrišti. Brrrrrrrrrrlj.... sada joj ispovraćam prednju stranu, kada se pametna tako lepo okrenula.... Vrištanje se nastavlja... Brrrrrrrrrrljp.... Povraća i žena na trećem sedištu kada je videla prizor iza sebe. Brrrrrrrrrlj....... Brrrrrrrrrrrrrlj.... povraćamo i ja i plavuša, naizmenično zalivajući jedno drugo. Brrrrrrrrlj..... Brrrrrrrrlj....... Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrlj... talasi povraćanja se šire autobusom i niko nije bezbedan. Svi smo povraćali, i ispovraćani, i ispucali nam kapilari po licu i očima.... Stanica kod Beograđanke.
Ljudi izlaze napolje.
----------------------------------------------------------------
Hmmmm... pa dobro. Ipak je mnogo, mnogo, mnogo, mnogo bolje nego što je nekad bio.
PIpiro · 18. feb 2009.💬 12

Gsp aranžman predstavlja neopravdanu slobodu (drskost) penzionera da pored sedišta zahtevaju i druge pogodnosti da im se omoguće dok se voze ulicama Beograda. Razlikuje se pun i polu pansion u zavisnosti od karaktera, temperamenta, izdržljivosti, moralnih načela i psihičke stabilnosti putnika koji su predmet iskorišćavanja penzionera.

J: Jel hoćete da sednete baba ?
B: Naravno da hoću sine, ne znam šta si čekao do sada ali dobro...aj sine stavi mi ovaj ceger lepo da mi ne padne...
J: Evo, jel može ovako...
B: Pa pazi bre, aman, ispašće mi jabuke, kako si to stavio..
J: Neće da padne, evo zavezano je...
B: Pojma ti nemaš sine..al nema veze..takva je danas omladina...eee...Sine, aj života ti pritvori taj malo prozor da ne ubije promaja babu...
J: Pa onaj čovek je sada otvorio ne znam dal mogu da zatvorim..
B: Ma jel čuješ šta ti kažem mali, idi zatvori taj prozor, treba da umrem ovde, ccc nemoj dva puta da ti govorim, jel imaš ti roditelje kako su te to vaspitali...au ova omladina..
J: Pa dobro baba... polako...
B: Ma nemoj ti meni polako...nego idi pitaj vozača jel može da pusti grejanje hladno mi za noge..imala sam zimus išijas...aj idi pitaj...
J: Au bre baba, kakvo grejanje...ne mogu da pitam da idem sada do prvih vrata..
B: Nećeš jel ?...eee ne ovo su zadnja vremena došla pa..Tito je sve bio u pravu...prut pa udri...to nevaspitano, to ne poštuje nikoga, to lenjo..spava do 12, troši...pu kakvi ste..

posle 5 minuta...
B: Ajde mali idi donesi mi one novine besplatne, dva para...
J: jaoo baba...evo vam moje...
B: Jes li popunio ukrštene ?
J: NIsam...
B: Nešto dobro i od tebe...Jaoo eno je kontrola..idi trči mali otkucaj mi kartu..uvatiće me..
J: Ne radi ovaj automat...
B: Pa požuri jebem ti teču ludog, idi otkucaj na drugom mali...au ccc...strašno..
J: Evo vam karta, al nisu ušli ovi u žutom..
B: Nisu, pu jebem ti budalu malu, pa što otkuca kartu...50 dinara..
J: Pa vi ste mi rekli, otkud sam znao da neće ući...
B: Jaooo, kako bi ti jedan šamar preko tih usta mali...e jesi glup , propade mi 50 dinara sad...jaoo ufff da ti znam oca...
B: Mali, koliko ima još do VMA..?
J: Do VMA?? pa to vam ja sa druge strane, trebali ste da pređete ulicu, a ne na ovoj strani da čekate...
B: MOlim...Pa jebem ti mali sve živo, pa šta me zejbavaš ovde, sad mi kažeš kada sam otišla u pičku materinu..sada treba da izlazim i da opet čekam, a treba da odem u posetu mom čoveku, razboleo se u pluća, jel znaš ti to..pu kako bi ti jedan preko tih ušiju..idi bre mali..otkuca mi i kartu, ee de na tebe naiđo..jaoo kako si ove jabuke vezao..

J: Baba, jebi si mater.
ЧИчизма · 21. jul 2011.💬 8

Spomenik palim železnicama Srbije.Iz praktičnih razloga se odustalo od podizanja klasičnog spomenika,jer bi to zahtevalo mnogo vremena,novca,dizajnerskog truda i teško bi se obezbedio u svakom gradu po jedan spomenik,kao što je sada sa napuštenim vagonima slučaj.Tj. oni predstavljaju jedinstveno monumentalno obeležje,gde se spomenik ne podiže već ostavlja.Tako je otklonjena svaka neizvesnost,jer se golim oko odmah vidi zašto je i kome namenjen spomenik,što nije uvek slučaj sa spomenicima.

Kad bi znali da pričaju,ovi vagoni bi nam sigurno ispričali mnoge zanimljive priče iz davnih vremena..

-Aman više,oće li nas prodati u staro gvoždje?

-Malo malo pa kreneš s tom kuknjavom,dosadan si.Ćuti i rdjaj

-Pa kako da ne kukam brate moj?Svako ko ovuda prodje nas zapišava i sere po nama,korozija mi izjela obe bočne strane,duva promaja da te bog sačuva.Prošlo leto mi se uselila ciganska porodica,sreća što je na jesen zaključila da je previše hladno kod mene,inače bi umro od smrada..

-I da te podsetim,ta ista porodica se onda uselila kod mene,jer je kod tebe previše duvalo.I evo još uvek je tu,pa se ne žalim..

-E a jel se sećaš,kad smo bili mladi vagončići ofarbani u plavo,pa kad nas za Prvi maj il koji ono već beše praznik,okite zastavicama,pa tako okićeni prolazimo kroz sela i gradove,a narod nam se smeje i maše...

-Sećam se,bilo pa prošlo.Aj ne čantraj više,probudićeš deku Krkovagonića.

-Eee moja deco komunizma,ne znate vi kako je nekad naša železnica bila moćna i poštovana u narodu...evo recimo baš ja sam bio deo prve kompozicije koja je pre više od stotinu godina krenula iz Beograda za Niš! Kroz svako mesto gde smo išli,ceo narod,i staro i mlado,izašlo da nas pozdravi,a na stanicama niko ne sme da nam pridje,a kamoli da nas pipne.Eh,ko to nije video...

-Jesam ti rekao?Sad ima celu noć,po stoti put,da slušamo njegova čantranja o praistoriji srpske železnice...

-A jednom,sam vozio i kralja Petra lično,iz Beograda za Pariz!Pa kad smo stigli na francuski peron,a sve njihove lokomotive iskrivile vratove da vide kralja,i kraljevski voz.Ja se šepurim kao paun,a vojska puca u moju čast.E deco,deco,nikad vi to nećete doživeti..

-Šta ćemo sad?
-Ništa,kao i uvek,pravi se da si zaspao.Ako budemo imali sreće,zaspaće kod dela kad su ga ustaše minirale 1941. na savskom mostu.
ZPZabavna_pojava · 6. jan 2013.💬 5

Zapremina je kapacitet navijača na stadionu.

Poslednji čas u 4. godini mašinske škole, nas trojica ostali u učionici, nas 2 da podržavamo trećeg pajsera koji se borio sa moćnu dvojku koja bi mu značila vise nego Muji Haso.

Profesorka - Petkoviću, ako znaš ovo, dajem ti 2, ako ne, imaš 2, al' sledeće godine, možda. Reci mi, šta je zapremina?

(Petković lije litre znoja, jer veze nema ni koji je to predmet zapravo, a kamoli šta je zapremina)

Paaaaa.. To je.. Ajao. čekajte, znao sam aaaa, učio sam..
(Drugar umire od smeha, smeje se kao hijena u vreme parenja)
Ja (tiho, da pričam tiše, šapat bi me zajebavao) - Brate, kapaciteeeet..
- Šta?! Mislim, šta je kapacitet, ajaaaao, čekajte, setiću se, evo..
Ja - Kapaciteeet.
- Aaaaaa, profesorka, to je kapacitet. Pa da, ja se zamislio.
- Kapacitet čega, Petkoviću?
- Ughhh.. Čega? Pa, ovaj..
(Profesorka ustane po knjigu neku koja je na 5m, što nam je dalo 10sec fore jer je vrlo popunjena žena, pa je imala malo ubrzanje)
Ja - Brate, to ti je kao ono koliko stadion može da podrži navijača, količinski, kontaš, na taj fazon?
- Aaaa, kontam, kontam, hvala brate.
- Eto, pa ti sad sklopi šta je zapremina, sad ti je lako.
(Vraća se profesorka, čudno me gledajući, jer je čula nešto)
- Aleksiću, ti to nešto dobacivao?
- Ništa ja profesorka, ja samo čekam njega, pa da idemo, dajte mu 2, da idemo srećni..
- Petkoviću, ajde da čujem više, šta je zapremina?
- Pa profesorka, evo ja se setio. Zapremina je kapacitet navijača na stadionu.
(Mukla tišina jedno 5sec, profesorka gleda sa pogledom na koji bi gledali teže retardiranu osobu, ja gledam sa nevericom i potom padam u kritično glasan i dug smeh, od kojeg sam se brzo primirio, da ne dobijem totem u dnevnik)
- Kapacitet navijača na stadionu, Petkoviću crni?! Jaoj, Aleksiću, ovo si mu sigurno ti objasnio stručno, mogu da se kladim u to.
Ja (smejući se još uvek) - A morao sam da mu pomognem malo, ali nisam mislio da će bukvalno to reći.. A dajte mu 2, ima i to logike donekle, dobar je primer, morate priznati.
- Jaoj ajde evo ti 2 i gubi mi se sa očiju.
(Nas dvojica izlećemo kao promaja napolje srećni kao pecaroši zbog sunčanog vikenda, i od tada noseći svetu novu definiciju zapremine).

The kraj.
:Đ
CHChavez · 21. sep 2009.💬 0

Pet minuta slavskog veselja koje ćemo uvek pamtiti - svako na svoj način.

1. Jedinih pet minuta slave kojih se kum Todor seća. Na slavu je došao već dobrano pijan, uspeo iz četvrtog pokušaja da potrefi obraz domaćina za poljubac, jedva seo za astal i dolio još tri rakije na eks, bez meze. Kada se začulo zvono ulaznih vrata, uspeo je da ustane i kaže "Evooo ja ćuuughhhs..." a zatim se sručio u ćasu sa salatom od cvekle. Odnet je u dečju sobu na spavanje.
2. Pet minuta je rođak Darko pričao kako je težak život u Nemačkoj iz prve ruke te da nikako ne pokušavamo otići tamo jer vremena nisu kao pre, mogo se radi i traže se diplome. Svi su ga pomno slušali a jedino ga je ujna uspela prekinuti opaskom da se ako mu je tako teško slobodno vrati ovde i dovrši osnovnu školu.
3. Pet minuta je pravljena promaja otkako domaćica primetila da se deda Vitomir opasno ućutao. A svi znaju za dedine probleme sa gasovima.
4. Toliko vremena je bilo potrebno da teču Gradu izvuku iz kade u koju je upao dok je pokušavao da dohvati toalet papir sa gornje police.
5. Pet minuta je mali Peca recitovao "Razbole se lisica" na ponos majke i dobacivanje na refrenu "A ja ja ja ja ja, Puerto Rico" od strane probuđenog kuma Todora iz dečje sobe.
6. Pet minuta se svastika Slavica, pedijatar, čudila kako niko od prisutnih nije oprao ruke pre obedovanja. "Gospođo, to što Vi radite s pederima, ne mora da znači da baš svi treba da budu čistunci." - objasnio joj je teča Grada pre odlaska u toalet.
7. Pet minuta je trajalo degustiranje posnih sarmica koje godinama baka Danka nenadmašno pravi kao delikates čitave slave. Bili su to momenti u kojima su se mogli čuti samo zvuci pribora za jelo i uzdasi opčinjenosti vrhunskim ukusom čuvenih sarmica. Zadovoljni pogledi koje tada ćuteći upućujemo jedni drugima pokazivali su koliko smo u stvari srećni što smo svi na okupu. Bez obzira na sve probleme, razmirice i neslaganja. Tih pet minuta savršenog sklada donekle je remetilo hrkanje kuma Todora ali niko mu ništa ne bi mogao zameriti.
BObosha · 26. nov 2014.💬 1
prethodnijoš rezultata