Poslednji pokusaj familije da izvuce neki dinar na na racun preminulog. Na ovakvim aukcijama se neretko prodaju teska sranja, a bogatasi se takmice ko ce za vise para da kupi sto vece govno. Naravno, aukcije su dobrotvorne i sav prihod ide u fond za pomoc deci u Africi i sprecavanju globalnog zagrevanja.
Neke od stvari koje su ponudjene na aukciji: - Sampon za kosu - Cesalj za vaske - Crknuti hrcak - Aparat za kafu - Omiljeni set za caj pokojne prababe - Krs njegovog dede u kojem vozio kao mali - Konopce kojim je tragicno nastradali oduzeo sebi zivot
Komad odeće koji će bez obzira na izgled ili stepen zajebanosti učiniti da izgledamo poput najvećih dukatlija.
1: Brate čemu ta rolka? 2: Ma Maja mi kupila, sad me tera da nosim, ne pitaj me ništa. 3: Alo kustose aj skokni nam po pivo. Uzmi sebi čaj po izboru na moj račun.
Nešto što zaokuplja bar malo pažnje kod učenika koji se vrate sa ekskurzije, kod njihovih baba koje obavezno pitaju ''Šta si jeo, jesi li pojeo sve?'', kada su učenici mlađih razreda. Uglavnom, meni hotela, motela, restorana, menzi, birtija širom Srbije, bar kad su deca na ekskurziji u pitanju, je nepromenljiv :
Doručak : Čaj za piće, po 2 ona kockasta komada sa marmeladom i magarinom po tanjiru, kriške leba, eventualno neki kačkavalj zapakovan u foliju u obliku parčeta pice za jelo.
Ručak : Klasik - šnicle i krompir pire ! Sad, tu su moguće razne varijacije. Nekad umesto pirea imamo krompiriće, nekad pire od šargarepe valjda, onaj narandžasti ( koji UVEK ostaje netaknut od ogromne većine đaka ). Daju se različite vrste mesa, od piletine, do svinjetine i govedine diskutabilnog kvaliteta. Naravno uz to ide kupus salata. Nečega od tečnosti uz to - nema.
Večera : Neka pita i jogurt verovatno, ali naravno, i to većina ne jede.
I ovom prilikom želim da izrazim ogromnu mržnju prema stavu tih mlakonja od đaka koji nikad ne pojedu, ili uopšte ne jedu hranu koju im postave. Ja zato namerno sa ortacima uzmem i pojedem sve, čak i tuđe, i uživam da se raspravljam kad nam govore da smo seljaci, životinje ili ne znam šta.
Njih srećete u mimohodu. Proći će pored vas pognute glave i spuštenog pogleda prikovanog za beton. Proći će žurno, trudeći se da vas ne dotaknu. Pomislićete 'Koja mrzovoljna osoba'. Nastaviće da žive u senci svojim povučenim, pasivnim životom, kao da se plaše da zakorače u realnost, u centar događanja, u centar pažnje misleći da će biti povređeni, skrnavljeni od strane drugog živog bića. Vratiće se svom domu gde će njihova intravertna ličnost biti bezbedna dok ponovo ne budu prinuđeni da ga napuste. Neće zvati prijatelje na kafu ili čaj, jer prijatelje nemaju. Roditelji su mrtvi, ili žive na određenoj udaljenosti pa im u posetu dolaze retko. Dece nemaju jer nisu upoznali srodnu dušu, nisu imali prilike. Žive za svakodnevni trenutak povratka sa posla na jedino mesto koje im nije strano, koje im uliva osećaj samopouzdanja i odiše prijatnošću. To mesto je njihov dom, i nijedno drugo. Umreće sami, bez igde ikoga. Komšije će pričati kako su bili čudaci. Psihopate. Poremećeni. I niko nikada neće spoznati pravi uzrok njihove stopljenosti sa pozadinom života.
Nekada se u našim krajevima naplaćivala globa, do zla boga težak porez nakon kog bi domaćin bio srećan što mu je porodica na broju ,a ovce hrana i ostalo uzimani su, zlatnike seljak nije ni mirisao pa nije ni patio za njima. Ostajalo bi seljaku da pet puta umoči hleb u čaj za doručak, a ručak bi večerao. Ženu bi punio često , izvijajući svoje znojavo i dlakavo dupe zarivajući se u njenu obraslu buđavu mašinu, istresajući tako sav bes koji se nakupio, a ona primala te udarce i po potrebi poreskih službenika... Zgrčeni u svom toplom i trošnom domu, palili bi sveću i molili se bogu, kog nisu zaboravljali za razliku od danasnjih paćenika koji primaju udarce monetarnih oligarha, samo što nemaju svoju trošnu kuću već žive u tuđem iznajmljenom stanu, hladno im je i greju ih pogledi na Milomira Marića koji u obližnjoj kafani loče jutarnju kaficu (malo li je videti njega uživo i sve te poznate sa tvea ) zaključiše mladi ljudi koji daleko od grobova svojih predaka, udaljeni od vere , nasloniše svoja dupeta na hladan beogradski asfalt.
Stevka: A šta se zaboga dešava, sa onom malom Ilijinom ,bila lepo dete, pametno, znala da priča, sada pobeleljela, svađa se sa banderom što joj uzima parking ,isto kao onaj Rokvić, stavila neku spiralu nema muža, kaže penziju neće da čeka, radi kao neka gerantoli dimaćica, a majku nema ko da joj sarani?... Dragica Nikolić : globan život sele, globan, napaćeno je to.
Čajevi, brašna, šampinjoni, mišomori, sličice sa svjetskog...
A: ' Vidi smrada šta mi je dao. Pola čaj!' B: ' Voli malo i neopojnih da stavi. Je li to rtanjski? ' A: ' Što će mi on koji moj? ' B: ' Pa radi na potenciju. Daj to. '
Stari švalerski sleng za produženo druženje u komšiluku.
G-din Tugomir Lukić: Halo, dobar dan. Mogu li čuti Dobrilu? Turge je kraj aparata. G-đica Dobrila Katanić: Ja sam. Ah, kakva čast i pležr od jednog takvog džentlmena. G-din Tugomir Lukić: Čast je moja, draga gospođice. Vaš glasić mi tera srce da treperi i kuca kao ludo. G-đica Dobrila Katanić: Hihi, kako ste samo pažljivi ali moram priznati i po malo vragolasti. G-din Tugomir Lukić: Zahvaljujem, takav sam na dedu. Dakle, da li je mlada gospođica raspoložena za jedan izlazak? Možemo i kod mene? Ako se slažete. G-đica Dobrila Katanić: Sa Vama? Uvek. G-din Tugomir Lukić: Oh, ovaj datum ima da zaokružim na kalendaru. Taman dok Vi stignete čaj će biti gotov. Naravno, biće i keksa. G-đica Dobrila Katanić: Al' zato nema seksa!!! Popijte sa mamom čaj! Doviđenja, i ne zovite me više. TRAS!... tu-tu... tu-tu... tu-tu...
Suptilno ukazivanje domaćinu slavlja, ili konobaru zaduženom za sto za kojim se nalazimo da je sat kulturnog i umjerenog ispijanja alkohola davno otkucao svoje. Dok važe norme uljudnog ponašanja, red nalaže da se piće sipa iz položaja podlaktice koja vodoravno stoji sa stolom, dok se težište u kojem se nalazi flaša kontroliše odmjerenim pokretima šake. Pri tome se pazi da se piće pažljivo dozira, da količina tečnosti ne premašuje 2/3 pivske čaše, odnosno da se žesta sipa po propisanom normativu. Naravno, kada nam leti sto vrana nad glavom, ili kada ode mast u propast, odnosno - sasvim suprotno kada bogu prođe tiket pa nam se slavi, društeno-prihvaćeni metodi točenja propisani Bontonom padaju u zaborav. Tada na scenu nastupa opuštena motorika, ruka koja toči mijenja nagib, sa tendecijom vertikale, a šaka postaje odveć labavija, dok piće sa svakom turom sve više preliva čašu. Lica zadužena za sipanje često ovo zaboravljaju, ili se prave Englezi, pa od šljivovice ili zidarskog piva umisle crni čaj sa mlijekom, te i dalje poštuju gorenavedena pravila, kojima nakon što alkohol prodre u krv, više mjesta nema.
- Brate, nije da ti brojim, al' ovo ti je peta već, a nema ni pola 10. Daj prikoči malo, inače ćeš se opet usrati. Još malo pa ćeš slistiti bokal. - E, torima, 'aj ne glumi britansku kraljicu, nego olabavi ruku i sipaj još tog vinjaka. Ne plaćaš ga ti već firma. A što se tiče sranja, vidiš da sam se pozicionirao kraj wc-a da mogu elegantno da se istovarim kad zatreba.
U određenim, khm, zrelim godinama počast rezervisana za dobre prijatelje. Kad smo klinci onda nam je bitno samo da je mnogo gostiju i što više poklona, ali kako starimo sve nam je važnije da su tu samo najiskreniji i da je društvo prijatno. Cinički komentar upotrebljiv za označavanje koliko nam je neko nepotreban u životu. Oni koje želimo videti znaju kad treba da dođu ako su u mogućnosti, ako moram da te zovem posebno onda nema ni potrebe da dolaziš.
- Šta bi od onog lika sa splava sinoć? - Ništa, probila sam mu štiklom sedište na mečki, dva dana sam samo čaj pila… - Toliki mu? - Toliki. - I? - Dosta mi jednom, zvaću ga na rođendan.
Lek protiv bolova,ne preterano jak,pa se za istu muku cesto koristi "nesto" jace (ovde je rec o dozvoljenim sredstvima :)). Ono sto razlikuje Andol od drugih njemu slicnih lekova je cinjenica da ga kod nas,posebno stariji,smatraju "lekom za sve".Tako babe i dede koriste isti za sve od temperature do side.Nema te bolesti,povrede,smrti koju Andol nije zalecio i izlecio.Jedan od onih medikamenata koje svaka kuca u nas mora imati.Koristi se bez recepta zato sto je clan bogate kucne apoteke,koja je provereno najbolja.
lik 1: Imam temperaturu! Strucnjak: Udri po Andolu... Lik 2: Brate,glava me ubija koliko me boli! Strucnjak: Cepaj Andol. Lik 3: Muka mi!! Strucnjak: Uzmi jedan Andol i caj od nane... Lik 4: Krvaaariiim...Umiiireem... Strucnjak: Auuu,uzmii odma dva Andola!!!