Uz one antologijske "Volim te" i "Imaš ručak u rerni", verovatno jedna od najromantičnijih i, ujedno, najotrcanijih fraza koje ljudski primerak lociran u vezi emotivne vrste može uputiti svom sapatniku u istoj. Neponovljivi izraz ljubavi, pažnje i onog opšteg oblika malograđanštine, tako karakterističnog za deo Zemaljske populacije koji već vekovima hrli u bioskope širom sveta ( a kod nas u podzemne prolaze; prim.prev. ) ne bi li video najnoviju romantičnu komediju sa jebenom Dženifer Aniston u roli simpatične ali i obavezno blago retardirane američke glupačice u potrazi za "čovekom svojih snova". Instant sredstvo za puštanje suze niz butinu kod ženske čeljadi, idealan način da proverite ko se javlja na njegov fon kada vi niste pored njega.
I dok replika iz naslova kod zdravorazumnih ljudi najčešće izaziva želju za povraćanjem epskog intenziteta i litraže, pomenuti wannabe filmski ljubavnici cene da će istom kod druge i, preferabilno, sebi slične strane garant postići efekat koji će im se u nekoj tamo bliskoj budućnosti značajno i višestruko isplatiti. Muški predstavnici se, naravno, nadaju kakvom-takvom porastu koitusa sa svojom ciljnom grupom dok se ta ciljna grupa zadovoljava često olako datim obećanjima ovih prvih da "neće natačinjati ništa drugo osim njih". Ustvari, bar do onda kada, sirote, budu mogle da ih na'vataju na bebu...
- Mmm...mhm...mhm...mhm...Aaaaaaaaaaaa!!! 'Sti normalan, bre, to mi je guza!?!?!? - Ovaj, 'zvini, dušo...Samo sam 'teo da ti čujem glas, :hnjo, hnjo, hnjo:...
Izraz lenjosti mlađeg člana porodice, koji je takva baraba da ga mrzi da postavi sto, iako je gladan. Čim drugi postavi, eto ga u nanosekundi za stolom.
- Što te nema, crni sine...ajd' odma' da ručaš, eno ti grašak u rerni, uzmi šunku iz frižidera i naseci, pa operi paradajz i koji krastavac, eto ti u vitrini. Postavi i za sestru, eno je uči, ni ona jadna nikako da jede.
- Ma ješću kad dođe ćale, ne mogu sad. /stomak :RRROOOAARRRR!!/
One reči koje onaj sasvim običan narod ubede da kupe dotični proizvod, iako ustvari nisu ni razumeli gde zeka pije vodu.
Ovaj socijalni fenomen Tito ( JBT) je primetio i vešto iskoristio u svojoj propagandi.
Koenzimi Q10+R, dermatološki testirano, infracrveni talasi u rerni, ultrakratki magnetni oscilacioni talasi koji rasteruju komarce i bube ali ne i ljude, supersonični kolagent za jačanje kose, jastuk ima statičnu moć i od njega tvoj muž ne hrče, mikrofiber vlakna sa dividendnim postojanjem, vespučijev šećer u koka koli idealan za dijabetičare...
tri su dana kako si otišla. Nisi mi se čak ni ja-avila. Đeca jedu gurabiju sa suzama i pitaju đe je mama, đe je mama, a ja ne znam kako da ih utješim. Znam da si kod tvojih, pa ti šiljem ovo pismo po malom Blagoji. Ne trebaš mu ništa davati, dobio je ratluk.
Grozdo moja, srećo moja, limune moj! Vrati mi se, Grozdo, da me sunce ogrije kako me je ogrijalo kad sam te prvi put vidio kako sobaljuješ ovna da ga štrojiš. Sinoć bile Zvjezde Granda, a ja sve pogledam, čini mi se da pleteš na svojoj stolici. Fali mi da te gledam kako umorna spavaš sjedeći, a zaspiš slatko, pa ti se onaj balac otegne iz usta i taman kad pomisliš da će dovatiti do poda, ti ga usrkneš nazad. Fali mi da me pod jorganom počešeš po plećci svojim mekim brčićima. Fali mi da se nasmiješ, pa da se zatresu prozori naše trošne kuće. Sve mi fali, ko da si otišla prije sto godina, a ne prije tri dana.
Al' ono ti nije trebalo. Jesam došo pjan ko letva, jesam blatnjavim čizmama utracko predsoblje, jesam povraćo po ručno-čvorovanom i ručno-taftovanom ćilimu što ti tkala majka u ruvo, usta je jebem (izvini, srećo moja), al da me nako krvnički potegneš tavom... Šta ću, jesam ti vratio bekendom, al nisam ja tako mislio! Pa, ne bi ja tebe, nego ruka sama krenula...
Vrati mi se, Grozdo, moja kućo i imanje moje, ljubi Dobrivoje svoje uši klempave, pa te vodim kad oćeš kod Debelog u kafanu da kao nekad nas dvoje pojedemo tri oke janjetine. Molim te. Volim te.
Tvoj Dobrivoje
P.S. (nije Dobrivoje nepis men) Samo nemoj sutra jer je sveti Trifun. Znaš da lomim kolač kod kuma.
Sa "svaka mu je k'o Njegoševa" pas igrom i driblingom o kome maštaju brazilski dečaci, on je tata fudbalske igre. Prijem, lažnjak, roling, lakat, roling, dupli pas, peta, gol! Trejdmark slavlje pa pogled ka klupi... Izlazi ali ne biva i zamenjen, nezamenjljiv je. I dok popušta učkur i oslobađa škembe, postaje jedan od nas. Voli sve što vole mladi, skuplja značke i salvete, šumadijski čaj i heklanje u venu.
Konobar: Izvolite, gospodine. Zidan: Leo i Frančesko će mineralnu, Bekam neće ništa a meni ćeš doneti ljimunadu. Diego: I donesi meni točeno, neka bude dva i neka rebra! Konobar: Odmah, gospodine. Diego: I poteraj neki kolač Zunzari, sav je nešto ubledeo. Moraš da hasaš nešto, ako misliš da budeš debela desetka. Zizu: Jednu bakljavu, molim.
Terorista: Muva, duboko skrivena u nekom mracnom kutku, strpljivo cekajuci pogodan trenutak za napad.
Zrtva: Vi!
Tok napada: Napadi krecu polako, u pocetku tihim provokacijama na slabije branjene delove vaseg tela, zatim slede kamikaza napadi na oci i nos, i na kraju bombaski napadi skoncentrisani na lokacije od najvece vaznosti: Vase usi.
Cilj postignut: Potpuni raspad vaseg nervnog sistema!
Kratkotrajne posledice: Velika kolateralna steta u sobi, koja se vrlo tesko sanira.
Dugorocne posledice: Pronalazak i povecana upotreba novih vrsta hemijskog oruzja sa dugotrajnim posledicama na vasu okolinu i zdravlje!
Ja bi ih sve przio na vatri i nabio na kolac!!!! Prokleti teroristi!!!!